OPG Grabrović: Živo cvijeće ljepše je i ekološki prihvatljivije od plastike

Već treća generacija obitelji Grabrović iz Osijeka uzgaja cvijeće. U njihovim plastenicima proljeće je već naveliko stiglo, ispunjavajući prostor šarenilom mačuhica, jaglaca, ranunkulusa i potočnica. Iako je zima bila hladnija nego što je uobičajeno posljednjih godina, proizvodnja je ostala pod kontrolom i bez nepredviđenih situacija.

"Trenutno su u plasteniku proljetnice koje su aktualne za prodaju i koje će potrajati nekih dva do tri mjeseca, dok ne krenu ljetnice. Imamo mačuhice, jaglace, ranunkuluse, potočnice i nešto karanfila. To je ono što ljudi sada traže jer im je dosta zimskog sivila, pa prodaja polako kreće čim se pojavi lijepo vrijeme“, ističe Damir Golik, koji vodi ovaj obiteljski posao..

Proces uzgoja daleko od jednostavnog
Dolaskom toplijih dana, posao na OPG-u i osječkoj tržnici na Gajevom trgu se zahuktava. Uz standardno popularne mačuhice, kupci u ovom periodu, posebno oko Dana žena, rado biraju zumbule zbog njihovog mirisa, iako su oni kraćeg vijeka. Uzgoj svake od ovih biljaka zahtijeva precizno planiranje, primjerice, jaglaci se sade još početkom listopada, a mačuhice u studenom.

"Jaglaci traju nešto kraće, oko mjesec do mjesec i pol dana, ovisno o tome koliko bude toplo, dok mačuhice mogu izdržati do petog ili šestog mjeseca. Sve su to kulture koje uveseljavaju ljude do početka ljeta“, objašnjava Golik.

Proces uzgoja daleko je od jednostavnog. Od trenutka sadnje, biljke zahtijevaju redovito zalijevanje i prihranu kako bi razvile bujne cvjetove. Posebna se pažnja posvećuje zaštiti, jer su zbog vlage i hladnoće unutar plastenika biljke tijekom zime podložne bolestima. Moderna proizvodnja zahtijeva i tehnička rješenja poput grijanja i sustava navodnjavanja, bez kojih bi rad bio nemoguć.

"Mora se grijati, pogotovo određene osjetljivije biljke. Navodnjavanje je klasika; neke stvari zalijevamo ručno, a neke strojno, ovisno o potrebama. Budući da sam po zanimanju monter centralnog grijanja, to mi predznanje pomaže u održavanju sustava“, naglašava Golik, koji je u ovaj posao ušao prije više od dvadeset godina uz suprugu Mirtu čiji su se roditelji poslom uzgoja cvijeća bavili i ranije.

Iako je u prošlosti cijela njihova ulica bila posvećena cvjećarstvu, danas je OPG Grabrović među rijetkima koji su opstali. Mnogi su odustali zbog promjene generacija ili pronalaska lakših poslova. Danas im najveću konkurenciju predstavljaju trgovački lanci, no Golik smatra da domaći proizvođači i dalje imaju prednost u kvaliteti i svježini.

"Nas spašava to što su nam cijene slične kao u centrima, ali je naša roba kvalitetnija. Mi svaki dan na tržnicu nosimo svježe i friško ubrano cvijeće, dok roba u trgovačkim centrima ne može dugo trajati. Što se tiče cijena, mačuhica je već dugo oko 70 centi, a jaglac između 1,20 i 1,50 eura. Unatoč inflaciji i rastu troškova proizvodnje, trudimo se prilagoditi jer država i ministarstvo vrlo malo pomažu proizvođačima cvijeća“, napominje.

Posao bez fiksnog radnog vremena
Rad na OPG-u Grabrović ne prestaje tijekom cijele godine. Dok se prodaju proljetnice, u susjednim plastenicima već se pripremaju pelargonije, surfinije, begonije i vinke za ljetnu sezonu, nakon kojih u fokus dolaze krizanteme. Za ovaj obiteljski posao nema fiksnog radnog vremena, a vlasnik ističe da će se njime baviti dokle god bude zdravlja.

"Uvijek imamo nešto za ponuditi, a živo cvijeće je uvijek broj jedan - ljepše je i ekološki prihvatljivije od plastike. Mladima bih preporučio ovaj put ako imaju volje i ljubavi, jer perspektive ima za one koji žele raditi“, zaključuje Golik.