Otpremnine pune mirovinski zavod

Kompanije dio troška restrukturiranja prebacuju na državu. Treći okrugli stol Analize mirovinskog sustava ispitivat će veze tržišta rada i mirovinskog sustava te mogućnosti produžetka radnog vijeka. Prva dva okrugla stola koje smo organizirali u sklopu projekta Analiza mirovinskog sustava pokazala su da se u Hrvatskoj teško produžuje radni vijek, da se još uvijek, kao i prošlih desetljeća, rano odlazi u mirovinu. Kriza samo zaoštrava problem - od 2006. do 2010. broj korisnika starosnih mirovina smanjen je za 11,6 posto, dok je broj korisnika prijevremenih starosnih mirovina povećan čak 3,5 puta. Treći okrugli stol kojeg časopis Banka i Institut za javne financije organiziraju u četvrtak, 17. ožujka, u Radničkom domu bavit će se razlozima tako dramatičnog porasta prijevremenog umirovljenja, kao i mogućim načinima produžetka radnog vijeka.

Jedna od teza kojima će se baviti analitičari glasi: visoke otpremnine potiču radnike na rano umirovljenje (javna je tajna da se u nekim poduzećima radnici "guraju" da bi bili proglašeni viškom), a kompanije dio troška restrukturiranja prebacuju na državu, odnosno mirovinski fond. Naravno, riječ je o radnicima koji imaju uvjeta za odlazak u mirovinu, pa im poduzeće plaća da to i učine jer je tako poduzeću jeftinije nego da ga zadrži na plaći. U drugačijoj su poziciji radnici koji nemaju uvjete za mirovinu, a isplaćuju im se otpremnine. Na gubitničkoj strani je i država koja nema prihoda od poreza i doprinosa od isplaćene otpremnine, nema budućih prihoda od poreza i doprinosa temeljem plaće, a povećavaju joj se rashodi jer od prvog dana nakon prestanka radnog odnosa ima obvezu isplate mirovine. U hrvatskom sustavu ima još paradoksa i ako je vješt, poslodavac trošak restrukturiranja može sniziti na još nekoliko načina.

Marija Zuber, savjetnica-urednica u Računovodstvu i financijama, izračunala je koliko je poslodavcu rad umirovljenika jeftiniji od rada zaposlenog zbog važećih rješenja u poreznom sustavu i oporezivanju mirovina. Zuber će se baviti i ostalim kontroverzama poreznog tretiranja mirovina: kako to da se oporezuju prinosi od obvezne mirovinske štednje, a ne i od dobrovljne, kako razlike u plaćanju poreza i doprinosa mijenja visinu mirovine "starih" i "novih" umirovljenika, ili mirovine hrvatskih branitelja; treba li Hrvatska oporezivati mirovine koje rezidenti ostvaruju iz inozemstva... Ipak, ključno je pitanje kako ljude zadržati što dulje aktivnima. Kad bi se pitalo hrvatske poduzetnike, donja najprimjerenija dobna granica za umirovljenje i muškaraca i žena je 50 godina, a gornja čak 70 godina. Slovenski poduzetnici snizili su gornju granicu za nekoliko godina, do 65 godine. S druge strane slovenski poduzetnici spremniji su od hrvatskih zadržati zaposlenike nakon što ispune uvjete za mirovinu, ali u praksi u domaćim poduzećima više je starijih radnika nego u slovenskima, a još je veća razlika ako se gleda udio starijih među novozaposlenima.

Ne treba, međutim, imati iluzija - i u Hrvatskoj i u Sloveniji stariji, a to su svi već iznad 50-te, teško nalaze novi posao: u hrvatskim poduzećima među navozaposlenim je 3,4 posto starijih, u slovenskim tek 1,8 posto. Do takvih je rezultata došla Maja Vehovec iz Ekonomskog instituta koja je istraživala perspektive dužeg ostajanja u svijetu rada u Hrvatskoj i Sloveniji. Taj se problem u razvijenijim zemljama počeo tematizirati tek od 90-ih, s tom razlikom da su države Europske unije počele voditi javne politike kojima nastoje produžiti radni vijek i povećati zaposlenost ljudi starijih od 55 godina. U EU-15 zaposlenost te dobne skupine povećana je od 2000. do 2009. s 39,7 posto na 49,1 posto. "Hrvatska je usprkos recentnom napretku na začelju", kaže Teo Matković s Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je analizirao angažman starijih osoba u svijetu rada i moguće načine poboljšanja zapošljivosti starijih radnika.