Vi ste gospon preskupi: jesu li cijene apartmana ili fritula odletjele u nebo?

Ivica Brkljača je nedavno obradio ovu temu nakon što ju je jedna izjava guvernera HNB-a lansirala u središte javnog interesa iako smo daleko i od prošle i od sljedeće glavne turističke sezone. Prema Brkljači, a suprotno glavnoj priči u medijima, nije baš jasno je li Hrvatska postala preskupa. Njegov glavni argument glasi da je turizam najbliži tržištu savršene konkurencije, i to s međunarodnom dimenzijom. To znači da svaka pogreška u politici određivanja cijena brzo dolazi na naplatu kroz pad potražnje (ako su cijene previsoke) ili gubitak (ako su cijene određene prenisko). Pritisak tržišta gotovo trenutno (vjerojatno unutar jedne sezone) tako dovodi cijene do međunarodne ravnoteže.

Priču o cijenama smještaja treba odvojiti od priče o cijenama ugostiteljskih usluga. Radi se o različitim tržištima, iako su oba vrlo kompetitivna i sastavljena od brojnih niša u kojima ponuđači nastoje diferencirati svoje usluge kvalitetom, lokacijom i drugim faktorima. Međutim, tržišta smještaja i ugostiteljskih usluga razlikuju se prema utjecaju međunarodne potražnje. Dok domaća potražnja nema gotovo nikakav utjecaj na usluge smještaja (one su s nekih 90% izložene međunarodnom tržištu), utjecaj domaće potražnje na cijene ugostiteljskih usluga puno je veći.

Ugostiteljske usluge bliže su onome što u ekonomici nazivamo međunarodno neutrživim dobrima. Usluge smještaja su međunarodno utržive (međunarodni turist neposredno bira između odnosa cijene i očekivane kvalitete u Hrvatskoj spram drugih zemalja na Mediteranu), dok ugostiteljske usluge odlučuje konzumirati tek kad se nađe na odabranoj lokaciji – osuđen je na domaću ponudu. K tome, domaće stanovništvo genereira veći dio potražnje za ugostiteljskim uslugama, što nije slučaj s uslugama smještaja. Zbog toga očekujemo da će cijene smještaja u prosjeku biti na tragu ravnotežne svjetske cijene kako je to objasnio Brkljača, dok cijene ugostiteljskih usluga u kratkom roku mogu osjetno varirati među zemljama i regijama pod utjecajem lokalnih čimbenika koji uključuju stanje domaćeg gospodarstva i ponašanje lokalnih kupaca.

Prva slika pokazuje da se s uslugama smještaja na otvorenom međunarodnom tržištu proteklih godina nije dogodilo ništa neobično. Rast cijena smještaja u Hrvatskoj po stopi od 53,4% u proteklih pet godina veći je nego u Grčkoj (24,3%), Španjolskoj (31,2%) i Italiji (33,0%), ali ne odstupa bitno od rasta cijena u Portugalu (49,0%).

Zaključak „ništa neobično“ vrijedi osobito ako imamo u vidu da su cijene smještaja u Hrvatskoj pred pet i više godina bile osjetno niže nego kod konkurenata. Hrvatska je tada percipirana kao „jeftina destinacija“ što je staro nasljeđe još iz bivše države i poslijeratnog razdoblja dok nismo bili članica EU. U međuvremenu je došlo do rasta kvalitete turističke ponude, koji je vjerojatno bio brži nego drugdje, što statističari teško mogu izmjeriti. Usto, ulazak u Schengen i europodručje smanjili su transakcijske troškove. To je pogodovalo potražnji za hrvatskim turističkim uslugama, i to više nego kod konkurenata gdje su stvari strukturno slične kao pred pet godina. Unatoč tome, rast cijena smještaja ne odstupa bitno od rasta u Portugalu.