Peletirana lucerna - proizvod za koji nije teško pronaći kupca

Koliko god krilatica upoznaj svoju zemlju da bi je više volio vuče na ironiju, u njoj još uvijek ima više istine no što bismo željeli priznati. Tako nas je, primjerice, iznenadila posve slučajna spoznaja da se na samom sjeveru Baranje, neposredno na ulazu u Topolje (s draške strane) nalazi jedini pogon u Hrvatskoj koji proizvodi peletiranu lucernu. A ova je opet nužna komponenta u proizvodnji stočne hrane!

- Doista, jedini smo pogon u novoj hrvatskoj povijesti koji se bavi dehidracijom i proizvodnjom peleta, odnosno granulata od lucerne. Za prijašnjih vremena postojao je pogon u Istri, dok su se zapravo u Vojvodini specijalizirali za tu djelatnost. Lucerna je zbog proteinske vrijednosti biljnog podrijetla osnovni sastojak hrane za sve vrste stoke i peradi te je posve zamijenila prijašnje uobičajeno mesno-koštano brašno, koje je bilo uzrokom kravljeg ludila - objašnjava Matija Tadijanov, vlasnik tvrtke “Zeleno zlato”.

Naravno, i sami se bave proizvodnjom toga zlata, tim obično četverogodišnjim usjevom zasijano je između 120 i 150 vlastitih hektara, a u proizvodnju je uključen i dio kooperanata. Iako se možda na prvi pogled ne čini tako, lucerna je zahtjevna kultura, posebice kada je o vrijednosti sastava tla riječ. Ovaj dio Baranje joj posve odgovara, kao i istočna strana Slavonije, dok primjerice prema Donjem Miholjcu, zbog zakiseljena tla, gotovo da i ne uspijeva. Nije to neobično, lucernu ne mogu uzgajati ni Austrijanci ni Nijemci kao vodeće zemlje u uzgoju mliječnih goveda, pa su prisiljeni uvoziti je iz Mađarske, Češke ili pak Italije. Na Hrvatsku za sada ne mogu računati jer sve količine plasiraju se za potrebe domaćeg tržišta.

Ove godine pet košnji
- Naša godišnja proizvodnja je u količinama do dvije tisuće tona sušene lucerne. Proizvodnja ima kampanjski karakter, traje od svibnja pa do kraja listopada, odnosno koliko traje sezona košnje. Iznimno, ove smo godine dosegnuli pet košnji - govori Tadijanov i provodeći nas kroz pogon objašnjava kako se lucerna s polja skida silokombajnima, dovozi u pogon gdje prolazi fazu dehidracije (sa 70 posto na 12 posto vlažnosti, pri čemu temperatura raste i do 400 stupnjeva Celzijevih), te naposljetku melje u brašno, odnosno peletira.

Postrojenje je 2000. godine uvezeno iz Italije, a u posljednje četiri godine u punoj je proizvodnji. Kapacitetom je spremno udovoljiti i dvostruko većoj proizvodnji, no za sada nedostaje sirovine. Odnosno, najveću ulogu ima cijena. Jer proizvodnja peleta je zbog velikog utrška energenata vrlo skupa, primjerice, potroše struje koliko i cijelo susjedno selo!

- Suprotno današnjim rezultatima, neko vrijeme smo čak promišljali da je zatvorimo, jer je u Mađarskoj cijena bila toliko niska (nakon ulaska u EU tamošnji seljaci dobivali su poticaje za proizvodnju lucerne) te nije bilo šanse parirati joj s domaćom proizvodnjom. Pa i danas su orijentir našim cijenama one uvozne iz Mađarske i Češke. Naime, ukupne godišnje potrebe Hrvatske za peletima lucerne kreću se oko 15 tisuća tona - iskreno će Tadijanov.

Kupci i na Jadranu
Njihovi najveći kupci su Belje, odnosno Agrokor, osječko Žito, surađuju s Novocommerceom, sve odreda respektabilni domaći proizvođači smjesa za stočnu hranu. Baranjska peletirana lucerna plasirala se i na Jadran jer se pokazala kao vrijedna komponenta u ishrani otočnih ovaca. U trenucima našeg posjeta postrojenje se “hladilo”, ovogodišnja proizvodnja je netom završena, u tri skladišna prostora pelete se intenzivno uvrećavaju, jer ovaj proizvod, što je i bit hrvatske poljoprivredne proizvodnje, unaprijed ima poznatog kupca.