Perspektivna i neperspektivna zanimanja

Općeprihvaćeno je mišljenje da se u Hrvatskoj mladi školuju pretežno za neperspektivna zanimanja s kojima se ne mogu zaposliti i za kojima poslodavci nemaju potrebe. Kao i u svakoj sredini koja teško izlazi na kraj već i sa svojim problemima, šira slika izmiče pažnji, pa se postavljaju pitanje zašto netko studira na primjer indologiju, što će raditi s tim ili nekim sličnim zanjem, najčešće humanističkim. Stvari međutim nisu tako jednostavne. Prije svega, potražnja za određenim znanjima mijenja se preko noći. Do prije nekoliko godina poznavatelji Rusije i ruskog jezika, kao i drugih slavenskih jezika te zemalja i kultura u kojima se govore nisu bili na cijeni, no danas su imaju sve više mogućnosti za zaradu. Ako ne nužno u Hrvatskoj, onda u okruženju. A vrijedi podsjetiti da će mladi s određenim znanjima imati priliku zaposliti se uskoro u većini zemalja Europske Unije. Indologija, dakle, uopće nije tako besperspektivno znanje, iako u Hrvatskoj za njim nije osobita potražnja. No, u Hrvatskoj nije velika potražnja ni za brodograđevnim stručnjacima, ni za mikrobiolozima čija znanja drugdje postižu visoku cijenu. Tri hrvatska ministarstva (rada i mirovinskog sustava, obrazovanja i sporta te ministarstvo EU i regionalnog razvitka) upravo u povodu sličnih kontroverzi, organiziraju 18. lipnja veliku konferenciju. Ministra Miranda Mrsića pitali smo ne ulaže li Hrvatska u druge ekonomije, školovanjem mladih za zanimanja koja se traže izvan zemlje: "Ne možemo i ne moramo izbjegavati takvo obrazovanje. Moramo zadržati širinu i kvalitetu. Indologija, kineski, japanski ... svjetska ekonomija najvjerojatnije će vrlo skoro biti orijentirana prema tim tržištima, a takvih kadrova, koje danas ne možemo zaposliti, možda će nedostajati ako su te zemlje razvojni pravci Hrvatske. Ruski se gotovo uopće ne uči, a s obzirom na ekspanziju Rusije, bit će sve veće potrebe za kadrovima koji dobro znaju taj jezik.“