Pojedinim namirnicama cijene u godinu dana skočile i 80 posto

Sustavi za analizu cijena sirovina i hrane poput TISUP-a, Tržišnog informacijskog sustava cijena u poljoprivredi pri Ministarstvu poljoprivrede, potvrđuju njihov enorman rast u posljednjih godinu dana, nekih i do 80 posto.

Kilogram pšenice u veleprodaji u travnju 2022. bio je u Hrvatskoj 62 posto skuplji nego isti mjesec prošle godine, a 22. svibnja 81 posto skuplji nego lani i prodavao se za 2,74 kune bez PDV-a. Kukuruz se krajem svibnja prodavao za 2,7 kn/kg, 64 posto više no lani, a glatko brašno T-550 istovremeno je poskupjelo 55 posto.

Uvozna ovisnost

Rast cijena očituje se već mjesecima, posebno u uljaricama i ulju, no nove cijene uljarica nisu još objavljene s tim da je u travnju poznato da je ulje u godinu dana poskupjelo 50 posto. Poskupjele su i mliječne prerađevine te meso. Nakon povećanja cijene mlijeka od najmanje 20 posto u promatranom razdoblju, krajem svibnja svježi sir u veleprodaji bio je prosječno skuplji 21, a sir gouda 52 posto. Od mesa najviše je poskupjela junetina; u prvom tjednu lipnja juneća vratina u mesnicama u prosjeku je bila 20 posto skuplja nego prije godinu, a juneći but stajao je 26 posto više. Cijena svinjske vratine s kostima povećana je za 14, buta za sedam posto, a janjetina je u mesnicama poskupjela za 19 posto. Građani strahuju što će biti najesen jer sada jedemo hranu proizvedenu lani, uz niže troškove i bez ovakve inflacije, pa je pitanje koliko će tek stajati sirovine i hrana proizvedene u 2022.

"Najveći je problem što Hrvatska ne proizvodi dovoljno hrane, imamo veliku uvoznu ovisnost i nismo u mogućnosti, bar kratkoročno, amortizirati snažne cjenovne udare. I prošle godine, u trenutcima kad se turistička potražnja tek počela oporavljati nakon pandemije, dosegnuli smo gotovo milijardu eura deficita u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Hrvatskoj su potrebni dodatni skladišni kapaciteti kako bismo, bar u ovim kriznim vremenima, mogli upravljati dinamikom izvoza žitarica i uljarica koje proizvodimo u suvišku i koje nam čine oko 60 posto vanjskotrgovinskog suficita, a tako na sezonskim cjenovnim razlikama osiguramo veću zaradu našim proizvođačima, ali i sigurnost domaće opskrbe", komentira rast cijena hrane Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK-a za poljoprivredu i turizam.

U HGK-u vjeruju da će domaće poljoprivredne i prehrambene tvrtke ukrajinska i pandemijska kriza potaknuti na povećanje fizičkog obujma proizvodnje i povećanje prerade i finalizacije te osvijestiti kako je osiguranje samodostatnosti nužno. "S jedne strane, to je preduvjet nacionalne sigurnosti, a, s druge, nužno je smanjiti uvoznu ovisnost i nedostatnu proizvodnju, posebice voća, povrća, mlijeka i mesa i njihovih prerađevina, kako bismo bili u mogućnosti amortizirati ove snažne cjenovne i inflatorne udare kojih će u budućnosti biti sve više zbog klimatskih promjena, suša, drastičnog poskupljenja energenata, ali i geostrateških preslagivanja globalnih gospodarskih sila, pa i ratnih kriza", ističe Kovačević. Dodaje i kako ne treba ispustiti iz vida da problem poskupljenja hrane nije od jučer, nije došao samo s ukrajinskom krizom, a 51-postotno povećanje FAO indeksa za hranu bilježimo kroz dvije i pol godine zbog klimatskih promjena i povećane potražnje nakon pandemije.

"Rast cijena hrane ide u nedogled; posebno nam se obraćaju s ogorčenjem umirovljenici koji su ionako na rubu egzistencije. Prosječna mirovina je od 3000 do 3200 kuna, no to je statistika, a realnost govori o mirovinama od 1500 kuna. Imamo najavu poskupljenja režijskih troškova, kao i podatke o padu potrošnje u trgovinama", kaže Marina Novaković Matanić, predsjednica Udruge za zaštitu potrošača Korana. Ta udruga je još u svibnju zatražila sastanak s ministrima financija i gospodarstva oko mjera ublažavanja cjenovnog udara na hranu, no i dalje je bez odgovora. "Smatramo da država treba, kao kod goriva, zamrznuti cijene osnovnih namirnica - mlijeka, ulja, nekih kategorija mesa i sl. - ne tražimo za luksuz, no još smo bez odgovora. Naše je da tražimo i vršimo pritisak. Ako može intervencija u cijenama goriva, može i u cijenama hrane", kaže Novaković Matanić. U Korani negoduju zbog podizanja cijena sirovinama proizvedenima prije inflacije. "Podigli su enormno cijene žitarica, a jedemo kruh od lanjske pšenice. Kukuruz je lani bio 0,80, a sada je do tri kune. Da je to urod iz ovogodišnje berbe - još bismo i razumjeli. Trgovci su iskoristili situaciju i nabili su cijene robi koju su nabavili prije. Nimalo nismo optimistični ni za dalje", kaže Novaković Matanić.

U korist marži

Za daljnje ponašanje cijena hrane optimizma nemaju ni ekonomisti. "Rastu cijena ne nazire se kraj sve dok se ne riješi problem s brodovima punima žitarica u Ukrajini, pa je sada sve na razini spekulacije. Svi u tom metežu žele zaraditi, prilika je jedinstvena. Ako se stvar s brodovima punima sirovina ne pokrene, nastupit će veliki problemi s jednim dijelom svijeta koji neće moći doći do hrane. Čim je potražnja veća od ponude, možete što god hoćete s cijenama. Osim ekonomskog, tu je i veliki psihološki moment, pogotovo kod inflacije. Možete staviti cijenu hrani koliku hoćete jer ona je uvijek na prvom mjestu. Uglavnom, nisam optimist. Bojim se da će, globalno gledajući, dio stanovništva gladovati, a ostali će plaćati skupu hranu. Mi smo premali da bismo bili izdvojeni iz toga. Koliko god imali hrane i bili samodostatni, ako su cijene u Njemačkoj tolike i tolike, ne možemo biti izdvojeni od toga", kaže ekonomist Zdravko Grubeša. Zamoljen za komentar zahtjeva potrošačke udruge da država zamrzne cijene osnovnih namirnica, podsjeća da država to kod goriva može intervencijom u trošarine kao svoj prihod. "No u ovom slučaju trošarina nema. Jedino može proglasiti elementarnu nepogodu i državni intervencionizam", kaže Grubeša.

Osvrćući se na Vladine mjere za ublažavanje rasta cijena hrane smanjenjem PDV-a, Grubeša kaže kako to nije opcija kojom se smanjuju cijene. "Time se samo povećavaju marže. Njome se nikada nije postigao željeni efekt", dodaje.

Proizvođači hrane i sirovina poručuju kako nisu krivi za takav rast cijena. "Mi proizvođači nismo dobili cijenu koju sada trgovci dižu. Oni su na maržama uzeli tu razliku", kaže ratar Josip Petanjak, koji proizvodi pšenicu, kukuruz i druge kulture. "Što smo mi, poljoprivrednici, u svemu ovome mogli zaraditi kada smo braća i ja jesenas jeftino prodali kukuruz, i to 80 vagona?! Mi smo ga prodali po lanjskoj tržišnoj cijeni, a cijena mu je potom skočila da boli glava", žali se Petanjak. Na skupoću upućuje na primjeru svinja. "Počinje turistička sezona, a nitko ne pita za bravce koji su sada oko 150 kila. Ljudi nemaju novca, a prekupaca ove godine neće ni biti. Svinje treba hraniti skupim kukuruzom, ne mogu se prodati ispod 14 kn/kg, što je oko 2000 kuna za jednog takvog bravca", ističe Petanjak. Upozorava i na težak položaj mljekara. "Oni na ovu cijenu svog mlijeka nemaju računa ulagati svoju hranu. Braća i ja lani smo, po staroj cijeni, nabavili 50.000 litara goriva za rad u ovoj godinu za 250.000 kuna. Ono sada košta 500.000 kuna. Tko to može podnijeti?" pita se Petanjak.