Poljoprivrednici će konačno moći saditi dvije kulture godišnje, ali...

Do kraja godine, kako je tijekom ovoga ljeta najavio i ministar poljoprivrede Davor Romić, sustav navodnjavanja Baranja trebao bi se završiti. Njime će se navodnjavati 5.000 hektara od kojih je 3.500 beljskih površina, a ostatak je namijenjen obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima

Dok će se baranjske parcele natapati dunavskom vodom, one u blizini Biđ-bosutskog kanala na području Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije grabit će savsku vodu. Puštanjem u probni rad crpne stanice u Jarugama čiji je kapacitet pet kubičnih metara u sekundi, a investicija stoji 493 milijuna kuna, označen je završetak radova u sklopu prve faze izgradnje višenamjenskog kanala Dunav - Sava koji će se protezati 61 kilometar i biti širok od 120 do 250 metara.

'Jedna je od glavnih uloga kanala Dunav - Sava osiguranje dostatnih količina vode zadovoljavajuće kakvoće za navodnjavanje u poljoprivrednoj proizvodnji na oko 8.500 hektara Biđ-bosutskog sliva, a što bi trebalo unaprijediti poljoprivredu tog područja implementacijom suvremenih tehnologija poput fertirigacije i preorijentacijom, iz tradicionalnog i dominantno suhog ratarenja u dohodovniju poljoprivrednu proizvodnju u uvjetima navodnjavanja. S aspekta vodnih resursa Biđ-bosutskog područja značaj kanala Dunav - Sava, osim prvotno zamišljene njegove plovne funkcije, jest to što bi on trebao pozitivno utjecati na funkcionalnost postojećeg sustave površinske i podzemne odvodnje te na buduće melioracijske sustave odvodnje i navodnjavanja ovog područja', odgovara za tportal Gabrijel Ondrašek, predstojnik Zavoda za melioracije zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Čak 484.026 hektara poljoprivrednih površina u Hrvatskoj, prema strateškom dokumentu izrađenom 2005., 'Nacionalnom projektu navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj – NAPNAV-u' utvrđeno je kao vrlo visoko i visoko pogodno za navodnjavanje.

'Po hektaru površine potrebno je između 1.000 i 1.500 kubičnih metara vode godišnje. Neke kulture zahtijevaju i veće količine, poput povrtlarskih i voćnih, a za ratarske kulture potrebno je manje vode', tumači Ondrašek.

Prema stručnim procjenama iz Hrvatskih voda, deset godina nakon njegova pokretanja 23.000 hektara je opremljeno infrastrukturom za navodnjavanje, a uloženo je više od milijardu kuna. Prema planiranoj dinamici razvoja navodnjavanja, do 2020. udio navodnjavanih površina trebao bi dosegnuti 65.000 hektara za što bi trebalo uložiti oko 4,5 milijarde kuna. Najveći među njima upravo je projekt navodnjavanja Biđ-bosutskog polja.

'Nakon što kanal Dunav - Sava zaživi u punom smislu i kada se ispune sve ostale pretpostavke poput sigurnog plasmana poljoprivrednih proizvoda, implementacije suvremenih sustava navodnjavanja, definitivno će biti isplativije uzgajati dohodovnije kulture, poput raznog vrsta povrća te kulture u postrnoj sjetvi. Značaj ovoga kanala povećavat će se tijekom vegetacijskog perioda kada je izražena negativna vodna bilanca u poljoprivrednoj proizvodnji, a to je uglavnom kasno proljeće, ljeto i raniji dio jeseni. Također, dio tog razdoblja se poklapa i s nižim vodostajem Biđ-bosutskog sliva, a upravo bi vode iz kanala Dunav - Save trebale u tom razdoblju osvježiti njegove hidroresurse', objašnjava ovaj stručnjak za melioracije.

Za poljoprivrednog proizvođača Ivana Jankovića iz Gundinaca to konkretno znači zaokret u sjetvi o čemu je do sada mogao samo sanjati.

'To znači da postoji mogućnost da idemo na dvije kulture u godini. Nakon skidanja usjeva možemo ići na drugu jer je to uz navodnjavanje moguće. Do sada nije bilo tako jer su ljeti kod nas ekstremne temperature bez padalina. Spajanje na sustav navodnjava mi je u planu kroz nekoliko godina što ovisi o financijskoj situaciji i mogućnostima', tumači za tportal farmer Janković.

Ondrašek napominje kako je poljoprivrednim proizvođačima na raspolaganju nekoliko mogućnosti za spajanje na sustave navodnjavanja, udruživanjem OPG-ova i poljoprivrednih zadruga ili da se u proceduru upuste sami.

'Kao prvo, riječ je o vrlo skupoj investiciji, a drugo, navodnjavanje znači povećanje prinosa, za što je potrebno imati tržište na koje će se proizvodi plasirati. Kada se razvije tržište i na njemu osjeti nedostatak robe, kreće se u povećanje proizvodnje, što je potpuno prirodna stvar. No mi nažalost i ovo što proizvedemo nedovoljno za svoje potrebe teško plasiramo. Upitno je kako bismo plasirali povećanu poljoprivrednu proizvodnju s navodnjavanjem jer sve ono što se može proizvoditi u navodnjavanju nam dolazi po izuzetno niskim cijenama iz drugih država', govori Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

On smatra kako će se poljoprivrednici teško odlučiti za ovakvu investiciju ako ih u tome ne budu pratili EU fondovi. Unatoč visokim troškovima ulaganja u sustave, smatra ih korisnim.

'U ratarstvu se uz pomoć njih bez problema mogu uzgojiti dvije kulture godišnje. Dobije se time više novca, može se ići na dohodovnije kulture, primjerice u povrtlarstvu gdje su financijski prinosi puno veći od ratarskih. Primjerice, zbog nedovoljno navodnjavanih površina, iz Hrvatske je otišao Pioneer, svjetska kuća za proizvodnju sjemenskog kukuruza budući da je riječ o rizičnoj proizvodnji ako se ne navodnjava', dodaje čelnik HPK-a.

Prema farmerskim računicama, po hektaru je potrebno uložiti nekoliko desetaka tisuća kuna u navodnjavanje. Ulaganje se smanjuje što su navodnjavane površine veće.

'Postoje razni modeli navodnjavanja. Bilo bi dobro informirati ljude koji su to oblici i načini. U trendu je navodnjavanje cijevima kap po kap što je trenutačno skupo, ali je potrošnja vode daleko prihvatljivija od primjerice umjetnog kišenja ili slično', kaže Brlošić.