Promovira slavonsku gastronomiju pripremom na tradicionalan način, a s modernim štihom završnog tanjura

Maja Božičanin (49) ekonomistica je i iznimno svestrana Orahovčanka koja dugi niz godina živi i radi u Osijeku u tvrtki Europapier, ali njezina prepoznatljivost je vlastiti obrt ‘‘maXYama‘‘ specijaliziran za organizaciju unikatnih ideja vezanih uz slavonsku gastronomiju. No Maja ima i svoj drugi put.

- Godinama radim u Europapieru Adria d.o.o. gdje sam se tijekom niza godina potvrdila kao uspješna i specijalizirala u svom poslu koji je i dalje moja ljubav i strast. Godine 2008. dolazi ona fatalna kriza na svjetskoj poslovnoj razini, a kako smo mi isključivo tvrtka s profitom i ako ne ostvaruješ budžete koji su zadani, dolazi do problema. Tu se ja počinjem osjećati loše, doslovno izgaram, a kako sam singl, odnosno nisam se ostvarila kao majka i supruga, dolazim u vakuum gdje sam prepoznala trenutak prisutnosti pozitivne energije u sebi koju moram negdje usmjeriti.

Znala sam da je to nešto kreativno, estetski, gdje se želim izražavati. Tako su me nećakinje Tena i Tila potaknule da pokrenem blog, točnije pokrenule ga na moje ime, a ja sam samo smislila ime, dakle Max je moj mačak, ja sam Maja i tako je nastala maXYama, na koju sam složila svoju prvu priču o netom nabranim gljivama u mojoj šumi na Papuku, i to trubačama. Ta priča pokupila je odlične kritike i s vremenom odlučujem na našem imanju u šumi u mjestu Kokočak napraviti skriveni ručak u pet sljedova s potpisom maXYama. Sve to radila sam u četiri ciklusa, odnosno četiri godišnja doba inspirirana svojim omiljenim skladateljem Vivaldijem i tako sam na tom imanju pripremila četiri ručka u četiri godišnja doba i ljudi su bili oduševljeni, a treba reći da su tada došli oni koji su se prvi put susreli sa slavonskim delicijama i ovakvim načinom prikaza, posebno kuhanjem uživo na vatri – priča Maja o svojim početcima koji su prerasli u nešto doista veliko.

Danas ona, uz i dalje posao u Euro papieru Adria d.o.o., ima svoj obrt preko kojeg radi vrhunske i jedinstvene stvari.

- U ovoj priči započela sam suradnju s vrhunskim fotografom, mojim velikim prijateljem i srodnom kreativnom dušom Tomislavom Šilovincem i tako je krenula priča o posebnim stolovima na specifičnim lokacijama. Moja nit vodilja je uvijek ista, a to je da mora biti za stolom domaći slavonski proizvod i da se za njim u poslovnim razgovorima također prodaje slavonski proizvod koji je neprocjenjivo kvalitetan. Ja i dalje pravim ručkove na svom imanju, koji se podudaraju s današnjom situacijom i mjerama, gdje mogu primiti najviše 14 ljudi, i to je ono važno jer danas su moderne takve grupe, nema više autobusa, kruzera, ljudi se kreću u takvim grupama i meni je moje imanje s tim kapacitetom postalo idealno – nastavlja Maja, koja je dala snažan pečat Poljoprivrednom poduzeću Orahovica kojemu radi vrhunske recepte i prikaz jela od šarana.

- S mojim ocem Đukom odrasla sam na Grudnjaku, ribnjacima PP-a Orahovice, i meni su šarani dio djetinjstva i danas kažem da je bogohuljenje ignorirati tu ribu i vrhunska jela od nje. Tako je počela suradnja s PP-om gdje sam osmislila niz recepata, što od dimljenog šarana preko ‘‘pijanog bećara s Grudnjaka‘‘ do fensi filea, a moj je čak i onaj čuveni tartar od dimljenog šarana koji je i Davor Butković na Plavoj kamenici ocijenio kao izvrstan restoranski tanjur. I trenutno imam u glavi pet novih recepata za jela od šarana. Mene to jako motivira i pokreće jer želim razbiti tu famu ruganja s nama Slavoncima, posebno od strane Dalmatinaca, kada je u pitanju riba. Moja misija je promocija šarana i njegove enormne kvalitete, ali dakako s tradicionalnom slavonskom pripremom i modernim štihom završnog tanjura. Mi Slavonci smo iznimno vrijedni ljudi koji imaju golem potencijal prehrambene industrije kojeg se mi ne smijemo sramiti, moramo izići naprijed. Činim sve, prisutna sam u cijenjenim gastromagazinima, TV emisijama i borim se svim silama, želim naša domaća jela pokazati na jedan suvremen, drukčiji način, jer želim razbiti predrasudu kako kažu da smo mi Slavonci seljaci, to je ružno jer seljak je velik čovjek. Slavonija nije samo slanina, čobanac i čvarak, Slavonija je puno, puno više - zaključila je Maja.