Pustimo uvoz i cijene, problem hrvatskog voćarstva je manjak svijesti o potrebi udruživanja

Iako po struci i poslovanju građevinar Robert Kovačević iz Križevaca sa svojom obitelji odlučio se i za značajnija ulaganja u podizanje suvremenih voćnih nasada. U obitelji nije bilo te tradicije, njegov otac Vladimir bavio se ratarstvom, imali su dva manja vinograda i svega tridesetak stabala voća. No, Robert je u voćarstvu vidio šansu za svoju obitelj, tim više što se u podizanje suvremenih nasada moglo konkurirati za poticajna bespovratna sredstva europskih fondova.

"U voćarstvo smo krenuli 2012. godine kada smo osnovali obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo čiji sam ja nositelj. Na kupljenim površinama podigao sam prvi dugotrajni intenzivni nasad šljiva površine 2,7 hektara, a poslije toga smo preko IPARD-a posadili višnje na nešto manje od tri hektara sa sustavom za navodnjavanje. Ti su nasadi u Križevcima u neposrednoj blizini obiteljske kuće. To je bio onaj zadnji natječaj IPARD-a, žao mi je što se za ta sredstva nismo natjecali i ranije. Većinom su to industrijske sorte, oko 80 posto, s manjim dijelom konzumnih. Projekt je bio vrijedan nešto više od 800 tisuća kuna, od toga oko 440 tisuća kuna bespovratnih sredstava"; kaže Robert Kovačević, uvodeći nas u priču o obiteljskom voćarstvu.

Koristili sredstva IPARD-a i Programa ruralnog razvoja

U međuvremenu, kako su počeli širiti i modernizirati voćarstvo, vidjeli su da je poslovanje s dugoročno gledano samo s OPG-om prilično ograničavajuće, pa su zbog lakšeg plasmana primarne proizvodnje 2015. godine osnovali tvrtku Prigorje voće d.o.o. Budući da su odlučili voće uzgajati u eko-sustavu sklopili su ugovor o eko nadzoru.

U voćarstvo su krenuli 2012. godine

"Nakon IPARD programa 2013. i 2014. godine posadili smo 1,6 hektara aronije, a nakon toga i jedan hektar borovnice. Krajem 2015. natjecali smo se na drugom natječaju za mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja, što je bio nekakav logični slijed. Budući da smo planirali širiti proizvodnju koštičavog i bobičastog voća, odlučili smo se natjecati za novac europskih fondova. Odlučili smo proširiti površine pod borovnicom, jer je relativno prihodovna, a u uzgoju nema toliko problema, jedino što su vrlo velika ulaganja u podizanje nasada. Tu priču pokušali smo zaokružiti upravo kroz tip operacije 4.1.1. “Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava”, objašnjava Kovačević odluke svoje obitelji.

"Vrijednost projekta bila je oko 8 mlijuna kuna, gdje je veći dio investicije bio u nasad borovnice 5,2 hektara s oko 13 tisuća sadnica koje smo posadili zimus i proljetos i podizanje plastenika površine 2.500 četvornih metara s oko 300 sadnica trešanja", kaže Kovačević.

Tim novcem nabavili su i potrebnu mehanizaciju: traktor, prikolica, malčer, viličar... Potpora u tom natječaju bila je 90 posto bespovratnog novca. Europska unija sufinancirala je taj projekt s 85 posto, a Republika Hrvatska s 15 posto.

Razmišljaju o strojnoj berbi borovnice

"Iako je bila dosta zahtjevna papirologija, a realizacija te mjere prilično se oduljila što nam je malo poremetilo dinamiku planova sadnje, mjera 4.1.1. ipak se pokazala kao povoljna. Jako dobro nam je došla za proširenje voćnih nasada i nabavu potrebne mehanizacije. Inače, naš nasad borovnice jedan je od rijetkih u Hrvatskoj koji ima i kompletno riješenu zaštitu od tuče, a radili smo ga tako da je u njemu moguće i strojno branje. Ne znamo što će biti za 2, 3 ili 5 godina, hoće li biti radne snage za ručno branje, pa smo zbog toga predvidjeli i mogućnost strojnog branja borovnica za preradu. Vidjeli smo jedan takav sustav, stroj za berbu grožđa kod kolega u Austriji, koji se uz preinake može primijeniti i za strojnu berbu borovnice."

Kako je borovnica dosta intezivna kultura za održavanje, zbog puno ručnog rada od plijevljenja do branja Kovačevići su kupili zemlju i novi nasad podignuli u selu Kompatoru kod Velike Ludine, u prilično razvijenom voćarskom kraju gdje još, kako kažu, ima i radne snage.

Sin Karlo vodi i razvija tvrtku

Za šest godina godina obitelj Kovačević podignula je 14 hektara suvremenih voćnih nasada, od toga dobar dio sufinanciran je europskim novcem. Budući da je veći dio mladih nasada koji u prvim godinama rasta i razvoja traže intenzivno održavanje, za sada, barem sljedećih godinu-dvije dana, ne planiraju ulaziti u nove veće investicije i proširenje proizvodnje dok ne vide kakva će situacija biti na tržištu, hoće li uspjeti plasirati voće u svježem stanju, ili će se više orijentirati na preradu.

Sredstvima iz Programa ruralnog razvoja riješili su i potrebnu mehanizaciju

U vlasničkoj strukturi obiteljske tvrtke Prigorje voće su sin Karlo, koji je i njezin direktor, te njegova majka Jagoda i otac Robert. "Sin Karlo bi ove godine trebao diplomirati na Zagrebačkoj školi ekonomije i menagementa i dobro je što se opredijelio za ostanak kod kuće i bavljenje voćarstvom. On je osnove voćarske struke već uspješno svladao i nadam se da će kao mlad čovjek uz pomoć i savjete stručnjaka uspješno voditi našu tvrtku koja se postupno i uspješno razvija“, kaže njegov otac Robert.

Naši voćari kasne u odnosu na zapadnoeuropske kolege

Zbog nepovoljnih vremenskih prilika tijekom zime i početkom proljeća ove godine koštičavo voće – šlive i višnje – nisu dale neki rod, a s urodom aronije i mladim nasadom borovnice su zadovoljni jer su na njima ostvarili solidan prihod. Kada je riječ o problemima u voćarstvu, osim vremenskih prilika poput ovogodišnjih, naš sugovornik smatra da je najveći problem voćara nedostatak svijesti o udruživanju i zajedničkom rješavanju problema od proizvodnje do plasmana.

"Mi tu jako kasnimo za našim kolegama u zapadnoeuropskim državama, mislim da je to najveći problem hrvatskog voćarstva. Pustimo prekomjerni uvoz, pustimo cijene, naš problem su usitnjene i rascjepkane površine, svatko bi prodavao na malo, nemamo dovoljno te svijesti o potrebi udruživanja. Ja radim u građevinarstvu, to je sasvim jedan drugi slučaj, možete dobiti kooperante, udružujemo se na raznim projektima. Međutim, kada to udruživanje koje u građevinarstvu dobro fnkcionira, jer svatko radi sa svakim i za svakoga, preslikate u poljoprivredu sasvim je to drugačija priča. To će možda doći s mladim ljudima koji su fleksibilniji.

Borovničari se žele udružiti

Mislim da su tu najveći problemi, posebice plasmana. Čim imate puno malih proizvođača imate više nakupaca i prekupaca. Veliki kupci, trgovački lanci, neće pregovarati otkup sa stotinama proizvođača. Čim ste manji i proizvodnja vam je skupa i održavanje i radna snaga. Svijest hrvatskog kupca po meni je drugi problem. Ja dosta radim u Europi gdje građani najprije kupuju robu svojih proizvođača, što kod nas nije slučaj, naši ljudi kupuju što je jeftinije."

Upravo da bi si olakšali položaj, da bi postali konkurentniji na tržištu desetak proizvođača borovnice iz Zagrebačke, Križevačko-koprivničke i Sisačko-moslavačke županije razgovaraju o nekakvom obliku udruživanja.

"Sada smo u fazi stvaranja udruge ili nekakve proizvodne organizacije, jer bismo sa 20-30 hektara nasada borovnice mogli barem regionalno biti interesantniji velikim kupcima, kako bismo se barem donekle oduprijeli Španjolcima i Poljacima koji su velesile u proizvodnji borovnice i oni diktiraju cijene i tržište. Nadam se da bismo se do kraja godine mogli registrirati i zajednički nastupati“, optimističan je Robert Kovačević.