SLAVONCI OTIŠLI U NJEMAČKU I IRSKU. Ne dirajte mi terasu jer ja ću se vratiti…možda!

- Do ove godine je bilo Slavonaca. Sada nema niti jednog. Svi su otišli za Njemačku. No ni tamo ne dobiju neke plaće. Tako izvrsni kuhari rade u Amazonovim skladištima. Žalosno je to jer su izvrsni kuhari koji ovdje imaju dobre plaće za naša primanja, kaže Leonida Milić Drandić, vlasnica restorana Kuglana na Punta Verudeli.

U njezinom su restoranu ove godine Slavonce zamijenili radnici iz Makedonije, Srbije, a veli nam da je MUP pun Tajlanđana i Filipinaca koji čekaju radne dozvole. No, izgleda da se manjak nije dogodio preko noći. Slavonci i Baranjci sve češće umjesto na Jadran odlaze raditi izvan zemlje, u Njemačku, Austriju i Irsku. Kako piše Glas Slavonije, dok bi primjerice konobar u Hrvatskoj radio za mjesečnu plaću u visini od 6.000 kuna ili bez prijave 8.000 - 9.000, u Austriji konobari zarade 1.700 eura.

- Slavonci su dosad činili čak 50 posto sezonaca, a sada je njihov udjel pao na 10 do 15 posto. S njima smo dobivali ne samo vrijedan nego i stručan, iskusan kadar. No struka je sada u tim poslovima pala na niske grane. Sve se svelo na zadovoljavanje kvantitete, jer i u ovogodišnjoj sezoni kronično nedostaje radne snage, upozorio je predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Eduard Andrić.

Istina je. Slavonac sezonac samo je ljetna poštapalica koja više ne drži vodu. Čak je i trgovački lanac Spar pokrenuo akciju "Sa Sparom na more" u kojoj, osim radnog mjesta, uz plaću nudi i 1.600 kuna naknade za odvojeni život, jamči 40 radnih sati na tjedan, slobodan dan u tjednu, ručnik i kremu za sunčanje (?!). Jedan od njih je 32-godišnji Ivan iz Osijeka.

- Došao sam na preporuku. Neki su dečki prošlog ljeta iz Slavonije radili i svidjelo im se. Bilo im je OK. Smještaj je u redu, imaš plaćen ručak i još 1.600 kuna za odvojen život. Tamo sam za 3.000 kuna radio posao koji je puno teži od ovoga, a ovdje mogu zaraditi skoro duplo više, a opet je fizički puno lakše, veli nam radišni Ivan sezonac u Intersparu. Kaže da je situacija u Slavoniji katastrofalna te da svi odlaze u Njemačku i Irsku. "Možda jedan od 100 koji se iseli ode raditi na more", dodaje. Odvojenost mu ne pada teško.

- Dao sam otkaz dan prije nego što sam došao ovdje. Radio sam za 3.000 kuna i šef mi je odmah poručio ako mi ne bude valjalo u Puli da me čeka posao kada se vratim. Eto, isplatilo se. Prije nego što sam došao već mi je povišena plaća, šali se Ivan koji nakon sezone planira otići negdje vani. Kao i ostali.

Studenti sezonci

Obilazak Pule pokazao je da Slavonaca sezonaca baš i nema. Odgovor je svugdje bio identičan - otišli su u Irsku i Njemačku. Najviše sezonaca je među studentima koji studentski budžet popunjavaju radom u ugostiteljstvu. Za razliku od većine domaćih studenata mnogi se sami uzdržavaju.

Simpatična 26-godišnja Elena Bratko, studentica je ekonomije i turizma i već dvije godine radi u caffe baru Mauri na Stoji.

- U Puli ima najviše Slavonaca i Međimuraca i na fakultetu i u ugostiteljstvu. Puno ih radi u trgovini, prvo je što nam kaže. Imala sam sreće što sam došla raditi u ovaj kafić. Vlasnica Sabrina puno mi je pomogla, uskakala u smjene dok sam imala obaveze na fakultetu. Sama se financiram. U početku mi je bilo teško i naporno, no izbjegavam ovisiti o roditeljima, priča nam vrijedna Međimurka, rodom iz Čakovca. "Mladi ne žele raditi zbog opsega posla. Treba imati volje. Mislim da je to pozitivno. Evo, u kafiću naučiš raditi s ljudima. Imam kratak fitilj, a ovo mi je odlična praksa za rad s ljudima. Dobar vid sazrijevanja. Ovako sam se osamostalila financijski i ništa ne bih mijenjala za svoj mir, veli Elena. Zadovoljna je poslom, radnim vremenom, gazdaricom, gostima i ono što je najvažnije - plaćom. Nakon diplome planira otići na brod. Ne misli se vratiti u Čakovec, kao ni njezina sestra koja živi i radi u Austriji.

Sezonska ulica

Kandlerova ulica mogla bi se preimenovati u Sezonska ulica, jer gotovo svi objekti rade samo dok ima turista. Zimi je pustoš, a ljeti krcata restoranima i instant trgovinama s isto tako instant ponudom. Mislili smo ako negdje ima Slavonaca sezonaca onda je to u Kandlerovoj. A kad ono - ništa. Jedino su u Shipyardu svi djelatnici Slavonci. Moderan pub otvoren je čitave godine, a vlasnik je iz Đakova. Jedan od mladih konobara je 21-godišnji David Ančić iz Slavonskog Broda. U Pulu je došao studirati informatiku. No, kako sam kaže nije bio naročito vrijedan te je fakultet zamijenio radom u popularnom pulskom pubu.

- Ostao sam raditi jer su plaće veće par tisuća kuna nego kod mene doma. Nisam prijavljen na minimalac i manča je puno veća. To su osnovni razlozi. Tamo su konobarske plaće 3.500 kuna i manča je nikakva, kaže nam. Voli Pulu, kaže da je liberalna, otvorena. Na upit ostaje li u gradu, veli da planira barem još pet godina, jer će ove godine upisati povijest. Zadovoljan je plaćom s kojom si može priuštiti normalan život. Kaže da je prije tri godine teško bilo naći dobar posao u Slavonskom Brodu. "Iz moga razreda iz srednje škole od 23, njih 8 ih je vani u Irskoj ili Njemačkoj, veli nam.

Njegova kolegica 24-godišnja Iva došla je u pub iz Đakova prije tri godine da bi radila u Shipyardu i ostala. U Puli na svakom koraku sretnem nekoga iz Đakova i Slavonije. Na početku su mi ljudi bili puno hladniji nego u Slavoniji, sada mi je OK. Da mi se ne sviđa ne bih tu bila, kaže Iva koja sumnja da će se vratiti u svoj rodni grad.

Tko je tu lud?

Sanja Stjepanović 38-godišnja konobarica u bistrou u Kandlerovoj ulici došla je iz Baranje sezonski raditi u Pulu. U tri mjeseca zaradi toliko da može živjeti ostatak godine. Kada bi znala njemački otišla bi u Njemačku. Kaže da posao nije naporan jer ima dovoljno osoblja, lijepo se i zaradi, ima smještaj i hranu i zadovoljna je šeficom Biljanom. Do prošle je godine držala kafić, a sada ne radi tako da je sezone spašava. Kažu da nije sve u parama, ali ako ih nemaš kako ćeš podmiriti račune.

Idemo dalje Kandelorovom. Sezonci ove godine su Srbi i Bosanci.

- Nema radne snage i kvalificiranog osoblja, prvo je što kaže Memić Zenaid, vlasnik tri ugostiteljska objekta, restorana Debeli i mršavi, Trattorie da Ena i Piccole Pule. Ajde, ja sam i dobro prošao jer sam dobio dosta kvalificirano osoblje. Nitko neće da konobari, kopa i malo je zanatlija. Pa zanat se sada dobro plaća. Građevinac, recimo keramičar uzima 20 eura po kvadratu. Svi zanati su zlato. Vodoinstalater, električar, dobar kuhar ima plaću oko 1.500 - 2.000 eura. Dobar konobar ima od 1.000 do 1.200 eura. Kažem ja mom kuharu da on ima veću plaću od Kolinde Grabar Kitarović, a on ne može vjerovati. Ima stan i hranu i veću plaću od predsjednice, a škole ima tri razreda, a Kolinda ima tri fakulteta. E sada tko je tu pametan, a tko je lud? Doktor mora od zanatlije imati tri puta veću plaću. I onaj tko radi u općini mora imati dobru plaću. I policija mora imati dobru plaću da ne bude korumpirana. Svi ljudi koji su završili fakultet moraju imati bolje plaće od zanatlija, ali nije tako u Hrvatskoj. I opet nitko ne želi raditi. Država, koja nam je banana, mora to riješiti, veli nam ovaj uspješni ugostitelj, a njegovi radnici sezonci zadovoljno klimaju glavom.

Došao to ljeto ostao 11 godina

Neki su probali doći i otići iz Pule, pa su se opet vratili.

- U Pulu sam došao 8. marta 2008. U početku sam mislio bit ću ovdje samo jedno ljeto. Prvo sam bio roštiljđija u Rijeci i onda sam došao u restoran Sonja na Velom Vrhu, gdje sam već 11 godina, priča 29-godišnji Josip Horvat iz Virovitice. Iako mlad ima dugi radni staž i iskustvo iz Njemačke gdje je prije koju godinu otišao i radio osam mjeseci. Radio sam tri mjeseca kod jednog Bosanca, a onda kod jednog Dalmatinca gdje sam radio dvokratno po 12 sati za tri tisuće eura svaki dan, nedjelja je bila slobodna. Plaća je bila uredna, ali šljakaš.

I tu kod Sonje radi po 12 sati dnevno bez dana slobodnog. "Teško je, ali u sezoni se isplati, jer imaš dobru plaću ta tri četiri mjeseca. Sezona je sve kraća, a zimi se baš ne isplati. Smještaj ima svoj, a hrani se u restoranu. "Za dobre novce svugdje se morate naraditi", zaključuje. Kaže da najviše ljudi odlazi u Njemačku jer ovdje budu prevareni od gazde i izrabljivani. On se ne žali. Plaća je redovna i dobra, u kuhinji je više od 10 tisuća kuna. U budućnosti misli ostati u Puli i kada ga pitamo je li više doma u Virovitici ili u Puli, bez zadrške će - u Puli.

Kao što domaći ljudi rade poslove u Njemačkoj ili Irskoj koje ne želi raditi ondašnje stanovništvo, slično je i kod nas. Ideš tamo gdje si bolje plaćen. Tako su Slavonci bili godinama glavna radna snaga diljem obale. Ono što domaći ne žele raditi, prihvatit će se Slavonac, Baranjac…netko s kontinenta. I tako su sezonu spašavali Slavonci sezonci. Spustili bi se na more i u sezoni si znali osigurati prihode kako bi prezimili u osiromašenoj i gospodarski uništenoj Slavoniji. A drugo ljeto, vratili bi se na svoju terasu. Tako je bilo do sada.