Spremaju li se poljoprivredne tvrtke za kupnju članica Fortenova grupe?

Herman Gref, predsjednik Uprave Sberbank, najavio je prije dva tjedna na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu kako najveća ruska banka namjerava u iduće dvije godine prodati svoje udjele u Fortenova grupi.

Ruski Sberbank je s angažiranih 1,1 milijardu eura plasmana bio pojedinačno najveći vjerovnik Agrokora. Na temelju Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koji je usvojen 6. travnja 2017., Sberbank je nagodbom vjerovnika u travnju 2019. godine, pretvaranjem svojih potraživanja u vlasničke udjele, stekao 44 posto vlasništva i postao najveći pojedinačni vlasnik u Fortenova grupi. Fortenova grupa, odnosno Sberbank kao pojedinačno najveći udjeličar, nagodbom vjerovnika preuzeo je imovinu i većinsko pravo upravljanja nad članicama bivšeg koncerna Agrokor u RH, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji i Crnoj Gori te je s oko 50.000 zaposlenih najveći poslodavac u regiji. Odluke pojedinačno najvećeg vlasnika izravno ili neizravno utječu na sudbinu najmanje 50.000 osoba u regiji i njihovih obitelji. Izlazak Sberbank iz vlasništva Fortenova grupe veže se uz propisane zakonske obveze koje je nametnula Europska komisija (EK). Komercijalne banke koje posluju na području EU-a obvezne su pridržavati se odredbi sporazuma Basel III kojemu je cilj spriječiti banke da naštete gospodarstvu preuzimajući više rizika nego što mogu podnijeti. Sporazum Basel III propisuje komercijalnim bankama da u svojim bilancama ne smiju držati udjele u drugim pravnim osobama dulje od četiri godine. Banke su obvezne riješiti se udjela u drugim pravnim osobama jer bi u suprotnom banke postale najveći poslodavac na svijetu. Basel III tjera banke da se bave svojim osnovnim poslom - trgovanjem novcem kako bi se realni sektor potpuno odvojio od financijskog.

Što je IPO?

Usporedno s najavom Hermana Grefa, prema neslužbenim informacijama, nekoliko naših poljoprivrednih tvrtki priprema se organizirati inicijalne javne ponude (IPO) kako bi prikupile dovoljno sredstava za kupnju pojedinih članica Fortenova grupe i izlazak na tržište kapitala. Podsjećamo da je Ivica Todorić od 2014. do 2016. godine stalno najavljivao inicijalnu javnu ponudu (IPO) i izlazak Agrokora na međunarodno tržište kapitala, ali se to nije dogodilo i znamo kako je cijeli slučaj završio. Postavlja se pitanja što je IPO (initial public offering), kakva su svjetska i hrvatska iskustva te što se može očekivati iz svega. Po definiciji IPO označava prvu javnu ponudu dionica na primarnom tržištu radi prikupljanja sredstava temeljnog kapitala i izlazak poduzeća na organizirano tržište (burzu). Poduzeće koje želi organizirati IPO ne čini to samoinicijativno, nego u suradnji s investicijskim bankarima i revizorima. Investicijski bankari u tom dugotrajnom i skupom procesu imaju tri osnovne funkcije: savjetodavnu pri oblikovanju i provođenju same emisije dionica; distributivnu kojom se novi emitirani vrijednosni papiri (dionice) usmjeravaju investitorima te potpisničku (underwritering) kojom garantiraju cijenu cjelokupne emisije i preuzimaju rizik na sebe da će nova emisija biti uspješno provedena. U zemljama s razvijenim financijskim sektorom većina kompanija koristi IPO za rast poduzeća obraćajući se institucionalnim investitorima (osiguravajućim kućama, fondovima, kvalificiranim investitorima i široj investicijskoj javnosti) koji postaju suvlasnici projekta i poduzeća te zajedno izlaze na tržište kapitala. Hrvatsko financijsko tržište izrazito je bankocentrično jer su poduzeća uglavnom orijentirana na financiranje dugom kroz kreditne aranžmane i nešto manje kroz izdavanje dužničkih vrijednosnih papira-obveznica. U Hrvatskoj je do sada bilo organizirano nekoliko IPO-a. Prvi IPO-i organizirani su u vrijeme dok su se otkrivali elementi burzovnog poslovanja kao blagodati zapadnjačke ekonomije. U razdoblju Velike recesije 2008. i 2009. godine većina domaćih ulagača bolno je spoznala koliko tržišta kapitala mogu biti okrutna prema njima. U razdoblju od 2006. do 2007. godine organizirani su IPO-i u kojima su hrvatski građani aktivno sudjelovali stječući dionice Ine, Magme, Atlantic tradea, Veterine i Hrvatskog telekoma. Stariji čitatelji prisjetit će se stajanja u redovima za upis svog paketa dionica u Ini, Atlantic tradeu i HT-u. Navedena tri IPO-a slove kao uspješno provedena, manje uspješna je bila Veterina te potpuno neuspješna Magma koja je završila u stečaju.

Suradnja s revizorima

Drugo razdoblje IPO-a počelo je 2015. godine nakon izlaska RH iz razdoblja recesije koja je trajalo znatno duže nego u ostalim članicama EU-a. Bili su to IPO-i koje su organizirale tvrtke Tankerska plovidba nove generacije (TPNG) i Granolio, koje nisu bile uspješne. Granolio je završio u predstečajnoj nagodbi nakon krize prouzročene propašću Agrokora 2017. godine, a TPNG nije uspio ostvariti projekcije poslovanja iz javno objavljenog prospekta nakon krize koja je pogodila svjetsko tržište brodarskih vozarina. Treće razdoblje započelo je 2019. i 2020. godine kad su kroz ograničeni IPO, u suradnji s mirovinskim fondovima, sredstva prikupili i na burzu izišli Meritus ulaganja (MRUL) i CIAK grupa. Početkom ove godine Osatina grupa iz Viškovaca najavila je svoju namjeru da kroz IPO prikupi sredstva za kupnju PIK-a Vinkovci koji posluje u sastavu Fortenova grupe. Uprava Fortenova grupe je, nakon prodaje tvrtke Ledo plus d.o.o., istaknula kako nisu razmatrali prodaju drugih članica iz svog sastava. Međutim, prema dostupnim informacija, još neke poljoprivredne tvrtke spremne su organizirati IPO za kupnju članica iz sastava Fortenova grupa. Uza svaki IPO, prije izlaska na tržište kapitala, potrebno je u suradnji s revizorima i investicijskim bankarima izraditi i javno objaviti prospekt za buduće investitore. Prednost IPO-a je mogućnost da se prikupe potrebna sredstva od drugih investitora, a nedostatak je dug i skup postupak te razrjeđivanje vlasničke strukture u kojoj se nositelj projekta mora odreći dijela vlasništva u korist drugih dioničara te izlazak u javnost koji za neke može biti bolan. Problem koji bi se mogao pojaviti pri organiziranju IPO -a za kupnju članica čija je osnovna djelatnost poljoprivreda je količina sredstava koje je potrebno prikupiti kod investitora za kupnju određene tvrtke i nove investicije te mali prinosi za dioničare koji se, prema standardima (benchmarku), mogu ostvariti u tom sektoru. Uspješna provedba navedenih IPO-a dala bi značajan doprinos domaćem tržištu kapitala. Očito je kako se nešto kuha i da nas u idućem razdoblju čekaju zanimljivi događaji koji će utjecati na domaće tržište kapitala.