Vrijeme je da se trakavica kredita u švicarskim francima završi, imamo sve za sudski epilog

Prošlo je više od osam godina od konverzije kredita u švicarskim francima, kojim su njihovi korisnici izjednačeni s tadašnjim dužnicima u eurima, a završava saga 'švicarac' nikako da završi. Jesu li dužnici konverzijom doista obeštećeni, što govore odluke Vrhovnog suda i što on opet ima odlučiti pobližena nam je objasnio jedan od najboljih domaćih stručnjaka za trgovačko pravo, profesor Siniša Petrović, sa zagrebačkog Pravnog fakulteta

Možete li nam pojasniti učinak revizijske odluke Vrhovnog suda Rev-174/2020 koju je nedavno objavila Udruga Franak i opisala kao veliki iskorak ususret donošenja konačnog pravnog shvaćanja o obeštećenju korisnika kredita u švicarcima koji su konvertirali svoje kredite u eurske?

poster
U toj je odluci iz 2022. Vrhovni sud odgovorio na tri pitanja. Prvo je pitanje postojanja pravnog interesa potrošača da traži donošenje odluke o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje su sklapanjem nagodbe s bankom zamijenjene novim odredbama ugovora koje nisu ništetne. Drugo i treće pitanje svodi se na to je li pokretanjem postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nastupio prekid zastare za tražbine potrošača s naslova ugovora o kreditu. U pogledu prvog pitanja Vrhovni sud se poziva na svoju raniju odluku iz veljače 2019. u kojoj je zaključio kako sklapanjem nagodbe s bankom (o konverziji) ne znači da je potrošač izgubio pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredaba, smatra li da mu konverzijom nije u cijelosti podmiren dug pa stoga postavlja zahtjev na isplatom.

Što to zapravo znači?

Istodobno je u odluci Vrhovnog suda u oglednom postupku poprilično jasno zauzeto stajalište prema kojem je nagodba o konverziji valjana ako se odnosi na ništetne odredbe ugovora o kreditu u CHF o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i ako je učinjena u skladu sa zakonskim pravilima o konverziji. U odluci Vrhovnog suda iz 2022. godine i odgovoru suda na prvo revizijsko pitanje nema ničega spektakularnog ni novog - Vrhovni sud je ponovio ranija stajališta. Možda jedino zbunjuje to da se Sud pritom nije pozvao i na svoja utvrđenja iz oglednog postupka.

Što je Vrhovni sud zaključio u Oglednom postupku? Taj institut se svojedobno najavljivao kao konačno rješenje za brojne tužbe, ali nije ostvario svoju svrhu s obzirom na to da se i danas odlučuje na Vrhovnom sudu o istoj problematici.

Ogledni postupak je relativno nov institut u našem pravosuđu koji je uveden radi rješavanja pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava kada se pojavi veći broj slučajeva s istovjetnim pravnim pitanjem, a što se dogodilo i u slučaju Franak. U obrazloženju odluke u oglednom postupku Vrhovni sud je naveo da se na ništetnost nagodbe o konverziji u pravilu ne primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti.

Drugim riječima, ništetnost nagodbe je moguće utvrđivati samo kada je nagodba učinjena protivno pravilima o konverziji ili kada se radi o ništetnosti dijelova nagodbe iz razloga koji nisu pokriveni pravilima o konverziji, npr. u slučaju poslovne nesposobnosti potrošača koji je sklopio nagodbu s bankom. Pritom sud zaključuje kako takva nagodba predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u pravilima o konverziji, a ne u ranijem CHF kreditu. Izneseno potvrđuje i praksa Suda Europske unije koja govori o potrebi održavanja ugovora o kreditu na snazi ako je to ikako moguće, a iz čega je moguće zaključiti kako sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nužno odredbe koje dovode do nevaljanosti cijelog ugovora.

Odluka Vrhovnog suda u oglednom postupku i dalje proizvodi pravne učinke i sadrži stajališta koja se primjenjuju. Dakle, pravni interes potrošača postoji u slučajevima nevaljanosti koji svoje pravno izvorište imaju u općim pravilima obveznog prava ili konverzije koja nije provedena sukladno strogim odredbama o konverziji.