Rad na određeno može trajati neodređeno dugo, a otpremnine – nema

Devet od deset ugovora o radu koji su u posljednja dva desetljeća nuđeni domaćim radnicima imali su klauzulu o privremenosti i zaključivani su na određeno vrijeme, na nekoliko mjeseci do najviše tri godine.

U posljednjim dvjema izmjenama Zakona o radu najveće promjene vezane su upravo uz režim zapošljavanja na određeno. Prema slovu zakona, prvi ugovor na određeno ne mora sadržavati razdoblje na koje se zaključuje već opravdane razloge zbog kojih se radnik zapošljava na određeno. Razlozi mogu potrebu za takvim radom odrediti na pet, deset ili petnaest godina, a tek kad istekne prvi ugovor, ostali ne mogu trajati dulje od tri godine. Može se očekivati da će uz takvo zakonsko rješenje rad na određeno postati pravilo za većinu, osim za rijetke deficitarne profesije, pogotovu zato što se tako može izbjeći isplata otpremnine.

Nema otpremnine

Marija Zuber, savjetnica u časopisu Računovodstvo i financije i kolumnistica Lidera, navodi da radnici na određeno imaju pravo na otpremninu samo ako im poslodavac otkaže ugovor na određeno vrijeme prije isteka roka na koji je zaključen, a može ga otkazati samo ako je u tom ugovoru predviđena mogućnost otkazivanja. – To znači da rad na određeno vrijeme, koliko god dugo radnik radio kod istog poslodavca, završava bez isplate otpremnine – zaključuje Marija Zuber.

Velik je to dobitak za poslodavce, koji su kritizirali najnovije zakonske promjene kao nedovoljne. A poslodavci su njima dobili mogućnost da svoje radnike ustupaju povezanim poduzećima kod kuće ili u inozemstvu, nemaju više obavezu izrađivati program zbrinjavanja tehnološkog viška pa od trenutka najave do otkaza višku radnika ne mora proći više od 38 dana. Osam dana treba im za savjetovanje s radničkim vijećem, a 30 da infomiraju Zavod za zapošljavanje. Radnicima je pak dano pravo na štrajk već nakon prvog dana kašnjenja plaće i rok od pet godina u kojemu mogu sudski potraživati materijalna prava.

Novosti - Kolektivni ugovor može produljiti radni tjedan na 60 sati

1. Omogućuje se privremeno ustupanje radnika između poduzeća koja imaju istog vlasnika na najdulje šest mjeseci u zemlji i dvije godine u inozemstvu.

2. Rad na određeno vrijeme nije vremenski ograničen. Ograničeni su samo drugi i svaki sljedeći ugovor na najdulje tri godine. No, ugovor na određeno može trajati neograničeno jer je uvjet završetak posla.

3. Razdoblje na koje se radnik zaposlen u Agenciji za privremeno zapošljavanje može ustupiti korisniku za obavljanje istih poslova produljuje se sa 1 na 3 godine.

4. U razdoblju kad nisu ustupljeni, radnicima plaća u visini prosječne plaće koju su primali zadnja tri mjeseca, ali kolektivni ugovor između agencije i sindikata može odrediti i drukčije.

5. Radni tjedan ostaje 40 sati, a uvodi se mogućnost dopunskog rada na jednokratnim povremenim poslovima do 8 sati tjedno i 180 sati godišnje radnicima koji na punom radnom vremenu.

6. Uvodi se obveza poslodavca da radniku pismeno nalaže prekovremeni rad. Tjedno radnik ne može raditi više od 50 sati, ali ukupan fond sati koji radnik smije odraditi u uzastopna četiri mjeseca ne može biti veći od 48 sati tjedno.

7. Tjedni rad moguće je povećati do 60 sati isključivo kolektivnim ugovorom, a njime se može povećati razdoblje u kojem se prati ukupan fond sati rada s četiri na šest mjeseci.

8. Otkazni rokovi se nisu mijenjali, ali drukčiji je režim za vrijeme bolovanja. Otkazni rok ne teče za radnika koji je na bolovanju, ali radni odnos prestaje istekom šest mjeseci od odluke o otkazu ugovora o radu. Otkazni rok ne teče tijekom trudnoće, dok se koristite pravima po osnovi roditeljstva te bolovanja uzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću i za obnašanja dužnosti i prava u obrani.

9. Ukida se obveza poslodavca da izrađuje program zbrinjavanja viška radnika i pojednostavnjuje se i skraćuje procedura s dosadašnjih 60 dana za davanje otkaza ugovora o radu na 38 dana za prestanak radnog odnosa.

10. Produljen je zastarni rok za radnička potraživanja sa 3 godine na 5 godina. Omogućuje se pravo na štrajk zbog neisplate plaće odmah po dospijeću plaće, a ne više u roku 30 dana od dana dospijeća.