Ipak će se graditi Zagreb na Savi – projekt težak 1,4 milijarde eura

Srbijanska vlada potpisala je u nedjelju s investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovor o izgradnji stambeno-poslovnog kompleksa Beograd na vodi, vrijedan 3,5 milijarde eura, koji će se rasprostirati na 177 hektara uz obalu Save.

Hrvatska pak ima projekt Zagreb na Savi, koji je vrijedan oko 1,4 milijarde eura. Aktualizirao ga je bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić još 2012. godine, a tada je obećavao da će cijeli projekt biti gotov do 2020. godine.

Dva različita projekta

Tada se govorilo o gradnji poslovnih i stambenih građevina na obje obale Save u Zagrebu, ali i o gradnji kompleksa Vladinih zgrada. No osim što se u beogradskom i zagrebačkom projektu radi o velikim investicijama uz obalu Save i što im nazivi slično zvuče, ipak je riječ o dva potpuno različita projekta. Zagreb na Savi, naime, projekt je pokrenut ponajprije zbog rješenja problema vodoopskrbe, obrana od poplava, zaštite okoliša i korištenja hidroenergetskih potencijala toka Save. Urbana regeneracija obala Save u Zagrebu tek je na šestom mjestu od ukupno 13 segmenata zbog kojih se krenulo u taj projekt. A taj projekt vodi tvrtka osnovana baš za tu svrhu – Program Sava, čiji direktor Dubravko Ponoš ističe da Zagreb na Savi nema intenciju uređenja prostora i kako su se pri razvoju tog projekta razrađivale tri opcije.

Jedna je da se izgrade novi pragovi koji bi kontrolirali Savu i podzemne tokove, druga je opcija bila gradnja pet velikih hidroelektrana, a treća je prokop kanala Sava-Sava, odnosno da se postojeći kanal Sava-Odra u najbližoj točki opet poveže sa Savom. U sklopu je te treće opcije i gradnja sedam hidroelektrana, triju velikih – Podsused, Prečko i Sisak te četiri male – Jarun, Šanci, Petruševec i Ivanja Reka. Za spajanje Save s kanalom trebalo bi prokopati pet kilometara novog kanala. Gradnja HE Podsused stajala bi oko 260 milijuna eura, HE Prečko 164 milijuna eura, a HE Sisak 213 milijuna eura. Za gradnju četiri male hidroelektrane potrebno je uložiti 213 milijuna eura. Tih sedam hidroelektrana godišnje bi proizvodilo oko 636 gigavatsati električne energije što je 23 posto ukupne godišnje potrošnje Zagreba.

Trećom bi se opcijom u Zagrebu uz obalu Save oslobodilo oko 350 hektara zemljišta. Savom bi kroz Zagreb mogli ploviti manji turistički brodovi, a Velika Gorica mogla bi dobiti riječnu luku. Ponoš kaže da se trenutačno za treću opciju izrađuje studija isplativosti, dok se za sve tri opcije radi Strateška studija utjecaja na okoliš koju sufinancira Europska unija sa 1,5 milijuna eura, dok je Hrvatska osigurala 500.000 eura.

Bitna je suglasnost

Ponoš najavljuje da će do kolovoza ove godine biti gotova oba ta dokumenta te da bi se za manje od dvije godine moglo početi s prvim projektom, a to je gradnja HE Podsused. Realizacija cijelog projekta predviđena je u roku od deset do 12 godina. Projekt bi se pak sufinancirao iz fondova EU, a na listi je za financiranje iz Junckerova plana. Usto, i strani su investitori, ističe Ponoš, iskazali interes, ponajprije za gradnju hidroelektrana. Što će pak biti na obalama Save, Ponoš kaže da će o tome odlučiti Grad Zagreb, arhitekti i građani Zagreba. Radimir Čačić pak ističe da je projekt Zagreb na Savi najveći i najkompleksniji projekt koji Hrvatska ima i koji je on, kako kaže, dosad pokretao.

– Bitno je da je projekt u visokoj razini definiran i da je postignuta suglasnost oko projekta s desetak ključnih institucija što, primjerice, u Beogradu nije bio slučaj. Nema razloga da se taj projekt ne realizira, ali dinamika kakvu naša vlada ima takva je kakva jest – kaže Čačić. I njegov nasljednik na ministarskom mjestu Ivan Vrdoljak prihvatio je projekt Zagreb na Savi.