Lani im je oluja nanijela velike štete, no ova je godina među boljima za začinsku papriku

Obiteljska tradicija, posvećenost i inovativne metode održavaju visoku kvalitetu lokalnog specijaliteta te uz ručno vođenu proizvodnju i prirodne procese sušenja osiguravaju izvanredan okus i miris svake sezone

U Baranji, gdje zlatna ravnica grli rijeke, njezino crveno zlato, začinska paprika koja grije prvo želudac, a onda dušu, s pravom je dobila titulu kraljice među povrćem. U blizini jedne od najvećih europskih močvara, Kopačkog rita, gotovo svako domaćinstvo ima barem jedan plastenik.

Prošlogodišnje olujno nevrijeme nanijelo im je velike štete, no ove godine baranjski uzgajivači zadovoljno uživaju u plodovima svoga rada. Dok se mnogi poljoprivrednici diljem Hrvatske bore s posljedicama suše i spaljenih usjeva, berba u Baranji nadmašila je sva očekivanja.

Dva vrta i devet plastenika
"Začinska paprika voli sunce, pa su joj ove vremenske (ne)prilike godile. Morate o njoj brinuti kao o malom djetetu. Za uspješan uzgoj, ključno je posvetiti se svakodnevnoj brizi i pažnji, jer zahtijeva stalno zalijevanje, sunce kao i dodatak vitamina poput željeza, magnezija i kalcija. Samo uz predanost u njezi možete postići visoku kvalitetu i dobar urod“, priča nam Tamara Lakatoš iz Kopačeva.

Zajedno sa suprugom Kristijanom već četrnaest godina bavi se isključivo uzgojem ove vrijedne kulture.

"Prošla godina bila je izazovna zbog nevremena, ali ove godine urod je među boljima", kaže Tamara.

Na njihovom imanju, ova vrsta se uzgaja u dva vrta i devet plastenika, gdje se velika pažnja posvećuje prirodnom dozrijevanju i sušenju kako bi se očuvala visoka kvaliteta.

Proces uzgoja na imanju Lakatoš osmišljen je do najsitnijih detalja. Sijanje za plastenike počinje oko 20. veljače, dok se za vanjske nasade počinje sijati uglavnom nakon Josipova, dakle 19. ožujka.

"Mjesec dana nakon sijanja, biljke se presađuju u kontejnere, gdje ostaju tri do četiri tjedna dok ne ojačaju. Tek tada se, ovisno o vremenskim uvjetima, rasađuju u plastenike sredinom travnja, dok se vanjski nasadi presađuju u drugoj polovici svibnja. I sve radimo ručno“, naglašava.

Nakon berbe, paprika se ostavlja tri do četiri tjedna da prirodno dozrije i izgubi vlagu. Zatim se uklanjaju peteljke, a plodovi idu u sušaru i na mljevenje. Nakon mljevenja, nužno je da odstoji dva do četiri dana na tamnom i hladnom mjestu kako bi se rehidrirala i razvila lijepu boju i masnoću prije nego što je prodaju na kućnom pragu.

"Što je više sjemenki, to je ona masnija i bolja", ističe Tamara, objašnjavajući da sjemenke daju bogatstvo okusa.

Već godinama uzgajaju sortu Szegedi 80, dok u plastenicima eksperimentiraju s hibridnim sortama poput Zoe F1, koja daje količinu i dobru boju, te Bolero, koji doprinosi intenzivnom mirisu. Osim slatkih sorti, uzgajaju i ljute vrste, poput Hetényi Parázs i Jubileum.

Tamara nije sama u ovom poslu. Uspješnom radu uz supruga Kristijana pridonose i njihova djeca, kći Melissa (13) i sin Mathias (10).

“Oni su pravi mali poljoprivrednici, ponosna sam na njih jer su vrijedni. Iskreno se nadam kako će barem jedno od njih nastaviti obiteljski posao”, kaže Tamara.

Izgubio trideset posto uroda
Identičnu posvećenost pokazuje i Siniša Zetović iz Luga, koji se već deset godina bavi povrćarstvom. Na svom OPG-u osim začinske uzgaja ajvaricu i baburu, a u nekoliko plastenika uzgaja i sadnice, rajčice te malo jagoda.

"Paprika je glavna kultura, no nastojim osigurati cjelogodišnju proizvodnju uzgojem različitih kultura, ovisno o sezoni. Da imamo posla cijelu godinu“, kaže nam kroz smijeh.