Mirko Gadžo je začetnik uzgoja aronije u Imotskom: Ona je bila razlog za povratak u Hrvatsku

Aronija je u imotskom kraju rijetka pojava. Mirko Gadžo je ondje svoj prvi nasad posadio 2017. godine jer je, kako kaže, za tamošnje prilike imao neiskorišten malo veći komad zemlje, skoro pola hektara što je respektabilno jer su ondje polja mala, rascjepkana.

Prije desetak dana završio je berbu posljednjih bobica, a prinos je ove godine, u odnosu na prošlu, manji za čak 70 posto. Ubrali su oko 400 kilograma, no zato je kvaliteta ploda odlična i iznosi visokih 26 Briks jedinica.

"Pale su nam tri, četiri dobre kiše u sedmom i osmom misecu, ali je aroniji svejedno potrobno navodnjavanje svakih pet, šest dana. U tome mi je ove godine jako pomogao solarni sustav koji je programiran da navodnjava u točno određeno vrijeme", otkriva nam ovaj Imoćanin. Kaže, u berbi koja je trajala kratko, ove je godine sudjelovala samo njegova obitelj jer nije bilo potrebe za više ruku.

Prinos je znatno smanjen zbog tuče koja je pala u ožujku, baš kada su nabubrili rodni pupovi.

Aronija ga vratila u Hrvatsku
Aroniju je prije šest godina posadio da ima razloga vratiti se u Hrvatsku. "Dugo smo živjeli izvan Imotskog, pet godina u Zagrebu, četiri u Njemačkoj. Sve to vrijeme sam tražio razlog da se vratim kući, familiji", priča nam. Proučavajući što posaditi, zaključio je da je ova voćna kultura najbolje rješenje iako je u Hrvatskoj i okolici, kaže, tada bio bum. "U Imotskom i Dalmaciji nije ju nitko sadio, u samom Imotskom sam bio prvi, bila je jedna plantaža, ali zapuštena. I danas sam ostao skoro pa jedini na području grada. Imam prijatelja koji ju uzgaja na dva komada zemlje", otkriva ovaj začetnik te kulture na svom području.

Misli da nije pogriješio. Iako ne može isključivo od nje živjeti, dobra je nadopuna za kućni budžet, za jednu mladu obitelj.