Pelješki "Indijanci": Složna braća koja stvaraju vina vrijedna pozornosti

Vina Indijan kroz koja progovara terroir sunčanog Pelješca vrijedni su ambasadori Lijepe Naše, kao i sorti koje ona nudi. Nad njima vrijedi zastati i promišljati. Na trenutak zatvoriti oči i mislima prošetati strmim šljunkovitim padinama Pelješca, duboko udahnuti miris mora i zahvaliti se na bogatstvu koje se ljeska u čašama poput rubina...

Oni koji dolaze na vinska druženja u zagrebački klub Tome Jakopovića znaju da se na predstavljanjima u Vinskom klubu nađu samo etikete vrijedne pozornosti, iza kojih stoje marljivi ljudi. Jedna od takvih je i mala obiteljska vinarija Indijan s Pelješca, a predstavili su je vlasnici Ivan i Jure, generacija obitelji Violić koja je nastavila djedovu priču čije su prve stranice ispisane 1975. godine. Tada je vinska slika poluotoka bila potpuno drukčija nego danas, a pokojni djed bio je dovoljno hrabar da se odvoji od najveće zadruge u Jugoslaviji i krene svojim putem, pa što bude.

Slijedeći svoju viziju odlučio je dati vlastiti potpis etiketama i postao prvim vinskim privatnikom na Pelješcu. Boce s obiteljskim nadimkom: Indijan bude maštu, a prema legendi naziv duguju precima koji su se utopili u Indijskom oceanu.

2016. godina djeda su zamijenili unuci kojima je strast prema vinu, vinogradu i poluotoku upisana u genetskom kodu. Braća su minimalno intervenirala. Nadogradili su priču modernim pristupom, usvojili nove tehnološke metode, uveli odležavanje u drvetu, dizajnirali nove etikete, ali zadržali provjereni smjer iskrenih vina.

„Uz mlade loze, u našim se vinogradima nalaze i loze stare više od 45 godina čijom kombinacijom plodova dobivamo bogatu paletu okusa i mirisa. Različiti položaji naših vinograda daju svakom vinu posebnu priču. Naše je tlo potpuno ekološko jer vinograde ne gnojimo, već koristimo samo ono što priroda daje. Vinogradi na položaju Dingač dosežu nagibe tla preko 50 stupnjeva zbog čega je grožđe posebno kao i berba koja se i danas radi na stari, tradicionalni način“, kažu vinski „Indijanci“.

Njihovo znanje i trud rezultirali su višom razinom, što su gosti Vinskog kluba mogli i provjeriti. Rukatac i pošip od ove godine, „mali plavci“ iz 2018. i 2019., kao i oni veći, koji gledaju na more: Dingači postrojeni u vertikali 2017., 2018. i 2019. te perjanica Dingača prestige iz 2018. zavrtjeli su se u čašama. Slasti puna usta provocirala su komentar za komentarom, između gutljaja za stolovima. Nakon govora o preciznosti rukatca i mineralnosti pošipa na red su došli crnjaci. Moćni, ali elegantni, istovremeno čvrsti i nježni. Ekspresivni. Podatni. Precizni. Dinamični. Nepretenciozni. Brutalno mineralni. Naglašenih tanina, ali skladnih, onih koji se „lijepo tope“.

Od ponuđenih čaša, kako je lijepo rekao Tomo Jakopović, Dingač Prestige 2018. izazvao je najviše intrige zbog svoje robusne strukture, džemaste teksture i gotovo uljne fluidnosti.

„Ovo vino spada u ona najmoćnija vina, prepuna slasti jer uz respektabilnih 16.8 posto alkohola ima i primjetan ostatak sladora. Kao takav nailazi na otpor kod djela vinoljubaca, ali i na veliko odobravanje gotovo fanatičnih poklonika ovakvog stila vina“.