Praksa je zlatna, ali poljoprivredi trebaju i suvremena znanja

Od osamostaljenja do danas nedovoljno je učinjeno kako bi se poboljšala struktura obrazovanja, kaže Mario Njavro.

Današnja struktura obrazovanja nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je poražavajuća, točnije poražavajuća je činjenica da vrlo mali broj poljoprivrednika ima puno poljoprivredno obrazovanje. "Nismo dovoljno njegovali i podržavali poljoprivredu u prošlosti.

Struktura znanja odraz je duge povijesti odnosa prema selu. Naime, u Hrvatskoj se tek sad pomalo izvlačimo iz razmišljanja da je poljoprivreda nezahvalan i neželjen posao koji je namijenjen onima koji nisu uspjeli u drugim područjima ili školovanju", kaže Hrvoje Horvat, ravnatelj Savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede. Taj stav je, tvrdi Horvat, kroz više od 100 godina doveo do mnogih negativnih utjecaja na selo i proizvođače pa i do ove poražavajuće statistike.

Također, tvrdi kako je danas svima postalo jasnije da je poljoprivreda posao koji je častan, za državu strateški važan te da zahtjeva jako puno znanja. "U tijeku je nezaustavljiv proces prijelaza iz jednog načina razmišljanja u drugi i to će dugoročno dovesti do potpuno drukčije slike", tvrdi Horvat. Smatra da smo se kao društvo mogli i drukčije odnositi prema poljoprivredi, dati joj više na značenju, pomoći njezinom statusu, slati i drukčije javne poruke o funkciji potpora i ulozi resornih ustanova, zaštititi je od negativnih utjecaja itd. S takvim stavovima, poručuje, došle bi i druge pozitivne promjene.

Stalno kretanje prema znanju
Mario Njavro, profesor Agronomskog fakulteta istaknuo je kako je danas ipak poznavanje tehnologije proizvodnje često na zadovoljavajućoj razini i kod onih gospodarstva čiji je nositelj niže obrazovan. Kao razlog ističe tečajeve i druge oblike prijenosa znanja. No, kaska razina menadžerskih znanja, poznavanje marketinga, financija, zakonodavnog i institucionalnog okvira (uključivo i EU fondove) koja je i dalje vrlo niska, čak i kod onih sa višom razinom obrazovanja.

"Praktičnim iskustvom može se postići dosta. Dobro se sjećam radova u petrinjskom vinogradu i podrumu svoga djeda koji nije imao vremena za knjige i časopise, ali je uspio dobiti kupce za vino koji su dolazili čak iz Zagreba. Ipak, to vino, koliko god pitko i ukusno bilo, prema današnjim standardima i prohtjevima vjerojatno ne bi imalo takvu ocjenu i potražnju. U ozbiljnoj proizvodnji, za tržište to nije prihvatljivo. Danas razmišljamo o svakom pa i najmanjem trošku, o potrošnji energije, zaštiti okoliša itd. Svakome iskustvu treba dodati i provjereno tehnološko znanje. Osim toga, moramo njegovati kulturu stalnog kretenja prema znanju", kaže Horvat. "U razdoblju od osamostaljenja do danas nedovoljno je učinjeno kako bi se poboljšala struktura obrazovanja OPG-a.

Pri kreiranju i provedbi, agrarna je politika usmjeravana prema proizvodnim i tržišnim potporama, dok su mjere kojima bi se utjecalo na promjenu nepovoljne obrazovne strukture bile u drugom planu. Također, razina obrazovanja rijetko je donosila prednost ili bila odlučujuća u natječajima (na primjer za zakup poljoprivrednog zemljišta) i to je ono što u narednom razdoblju moramo mijenjati i raditi na otklanjanju posljedica˝, poručio je Mario Njavro,. Kako tvrdi Horvat, na globalnom, općem i dugoročnom planu treba mijenjati ukupan odnos prema poljoprivredi i dalje jačati njen status i razumijevanje njene važnosti.

Promjene su potrebne
"Na razini gospodarstava prvo bih istaknuo dugoročan i konstantan proces informiranja i edukacije proizvođača koji provodi Savjetodavna služba. Ona će u Programu ruralnog razvoja imati dodatno istaknutu ulogu edukatora i katalizatora širenja znanja u proizvodnji˝, kaže Horvat. Njavro ističe kako je promjena obrazovne strukture stalan proces koji ovisi o različitim vidovima obrazovanja: formalnim, neformalnim i informalnim, a budući da se radi se o društvenom procesu, potrebno je dosta vremena za promjene. Ipak, smatra kako je u relativno kratkom roku moguće poduzeti određene korake koji će znanje približiti proizvođačima.

"Podupirati različite oblike obrazovanja i osposobljavanja na terenu, u manjim sredinama i u terminima koji odgovaraju polaznicima. U tu svrhu trebalo bi razmisliti o preraspodjeli javnog novca s proizvodnih na neproizvodne potpore, bilo da se radi o nacionalnom ili lokalnim proračunima˝, kaže Njavro. Također smatra da, dugoročno gledano, usmjerenom poljoprivrednom, gospodarskom pa i odgojno-obrazovnom politikom treba nagrađivati osposobljenost i obrazovanost.

"Potrebno je podupirati suradnju među proizvođačima, jer se kroz različite stručne ili poslovne grupacije lakše provodi transfer tehnologija i uvođenje inovacija˝, ističe Njavro. Horvat je istaknuo kako postoji dodatan prostor za uključenje fakulteta s praktičnim, aktualnim istraživanjima koja bi pomogla i Savjetodavnoj službi da poboljša učinak u prijenosu znanja. Što se kratkoročnih mogućnosti tiče, poljoprivrednici već sad imaju na raspolaganju kraće cikluse edukacije, radionice tečajeve i seminare koje provodimo mi ali i različite druge edukacijske ustanove. To će se kroz Program RR dodatno pojačati jer su za to namijenjena posebna sredstva.

"Uz to, resorno ministarstvo s nama i ostalim nadležnim agencijama provodi različite edukativne kampanje kojima je cilj pozitivno djelovanje na ukupni sustav. Osim države, valja spomenuti i živahni privatni sektor koji se bavi edukacijom, koji također vidi svoje mjesto u sve većoj potražnji za znanjem naših poljoprivrednika. Mogućnosti za povećanje znanja bit će više nego ikad. Nadam se da će biti dovoljno zainteresiranih, tj onih koji će svoju budućnost vidjeti u proizvodnji hrane i htjeti iskoristiti te prilike. Uloga svih nas pa i vas medija je da poljoprivredne proizvođače uvjerimo u to da su nam važni i da ih podržimo u njihovu napretku˝, zaključio je Horvat. Na kraju nemoguće je ne postaviti pitanje koje je postavio i Njavro. "Danas, u vremenu u kojemu primjena suvremene tehnologije i učenje na daljinu omogućava svakome od nas 'zaviriti' u učionice najboljih svjetskih sveučilišta, pravo je pitanje koristimo li sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju ili čekamo rješenje od drugih?", zaključio je Njavro.
Dobar primjer

Studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu

Mario Njavro smatra da je praktično iskustvo važno, ali razvoj poljoprivrede uvelike ovisi o primjeni suvremenih znanja vezanih uz nove tehnologije, ali i upravljanje. Ističe kako, ovisno o prethodno stečenim znanjima i iskustvima, poljoprivrednicima na raspolaganju stoje različiti oblici formalnog i neformalnog cjeloživotnog obrazovanja. Primjer jednog takvog programa je i studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu MBA, kako kaže Njavro to je primjer dobre prakse cjeloživotnog obrazovanja na području poljoprivrede i proizvodnje hrane, kreiran na temelju iskazanih potreba poslodavaca za menadžerima u agrobiznisu.