Snježana i Dražen Horvat povrće proizvode u Okučanima, a prodaju u Zagrebu

Snježana i Dražen Horvat dobar dio tjedna žive u Okučanima gdje proizvode raznovrsno povrće i nešto voća, a vikende provode u Zagrebu gdje na trešnjevačkoj tržnici prodaju svoje proizvode.

Proizvodnjom povrća počeli su se baviti nakon Domovinskog rata 1997. godine kada je Dražen došao iz Zagreba u Okučane brinuti o bolesnoj majci Katici i ujaku. Uz volju da se brine o njima iskoristio je zemlju u vrtu i oko kuće i počeo najprije saditi voće, a onda se sa suprugom dogovorio da probaju uzgajati i povrće.

Krenuli su s tri plastenička tunela. Kupili frezu i priključke i počeli raditi. Prvo povrće koje su posadili bili su krastavci, rajčica i paprika. U svakom tunelu po jedna kultura, a na otvorenom prostoru sadili su i sijali grah, mrkvu, peršin, celer i drugo povrće. "I te prve godine isplatilo nam se to što smo uložili - bili smo na pozitivnoj nuli, radili smo za svoju sreću i svoje veselje", kaže Dražen.

Kasnije su on i Snježana godinama polako, prema mogućnostima, proširivali svoju proizvodnju tako da sada imaju deset plastenika ukupne površine 1.500 četvornih metara, a dio povrća i dalje proizvode na otvorenom.

Da bi opstali uzgajaju raznovrsno povrće
Dražen kaže da ispočetka nisu puno znali o uzgoju povrća. Iskustva su stjecali uglavnom sami. Budući da ih nitko nije stručno savjetovao, educirali su se kupnjom i čitanjem "brda" stručnih knjiga od raznih izdavača i poljoprivrednih časopisa, a kasnije su im dosta pomogli i tekstovi koje su pronalazili na internetu, pa i na našem portalu Agroklub. U međuvremenu, stekli su zavidno praktično znanje koje će, kažu, rado prenijeti i početnicima u toj proizvodnji.

Proizvode, dakle, u Okučanima, a sve proizvedeno povrće i nešto vlastitog voća voze u Zagreb na tržnicu Trešnjevka gdje za tržno mjesto plaćaju rezervaciju. Ako imaju viška to voze na zagrebačku zelenu tržnicu. "Zadovoljni smo što imamo stalne kupce, neki dolaze i ovdje kod nas u Okučane. Ako želite na ovaj način opstati, morate uzgajati raznovrsno povrće tijekom cijele godine, ponuditi i nešto prerađevina – mi prodajemo i kiseli kupus, ciklu i krastavce, kuhanu rajčicu, pravimo ajvar", kažu nam naši sugovornici. Time su nam odgovorili na pitanje može li se od te proizvodnje živjeti.

Gradska djevojka postala vrijedna povrćarka
Među prvima su na toj tržnici počeli prodavati bundeve i tikve koje dobro prolaze i kupci ih dobro poznaju po po turkinjama, butternut tikvama, japanskim hokaido i drugim muškatnim tikvama. Dražen dodaje da su sjeme skupljali po sajmovima, tržnicama, izložbama, jer nekada ga nije bilo dovoljno. Od nekih starih sorti povrća stvorili su vlastite kolekcije sjemenja.

"Primjerice, od rajčica i još nekih vrsta povrća isključivo sadimo svoje sjeme domaćih sorti, ne kupujemo hibride. Sjeme za sljedeću godinu vadimo iz najboljih plodova pojedinih sorti čime radimo svojevrsnu selekciju", otkriva.

Zanimljivo je da je Snježana rođena Zagrepčanka, odrastala je kao gradsko dijete i stasala kao gradska djevojka. Tada ni u snu nije sanjala da će postati vrsna povrćarka. No, kada se zaljubila i udala, stjecajem životnih okolnosti, posvetili su se poljoprivredi. Tako se zaljubila i u zemlju. Ispočetka nije ništa znala o tom poslu. U tajne obrade zemlje i proizvodnje povrća postupno ju je uvela Draženova majka Katica.

Najtraženija stara sorta salate hrastov list
"Kada je trebalo kopati i pravilno držati motiku, svekrva je uvijek govorila ideš krivo, idi kako treba, uvijek me ispravljala dok me nije naučila", priča Snježana dodajući da su joj njezina iskustva i škola u vrtu puno pomogli da nauči raditi. "Prenijela je na mene i tu ljubav, zavoljela sam ovaj posao i dodir sa zemljom. Svekrve više nema, mnogo mi nedostaje", kaže s puno osjećaja. Jako je voljela i cijenila Draženovu majku Katicu jer joj je, naglašava, bila veliki oslonac u životu.

Dok s domaćinima obilazim plastenike govore mi da u njima imaju puno posla i u ove jesenske dane. Jedne treba očistiti od biljnih ostataka rajčice, paprike i drugih kultura i pripremiti ih za sjetvu i sadnju, a u drugima se zeleni nekoliko sorti prekrasnih salata u raznim stadijima razvoja koje sade tako da ih imaju za tržnicu tijekom cijele zime. Trenutačno uzgajaju pet vrsta salata: hrastov list, kristalku, domaću salatu regicu, rikulu i matovilac. Zagrepčani najviše kupuju staru sortu salate hrastov list.

Opušta ju rad i dodir sa zemljom
Snježana kaže da je naučila i zavoljela i rad za štandom na tržnici i raduje se susretima i razgovorima sa kupcima.

"Imamo puno svojih kupaca, ja uvijek imam osmjeh na licu, a to privlači. Ljudi vole one koji šire pozitivnu energiju, ne vole da si loše volje i da ne komuniciraš sa njima. Naučila sam raditi s veseljem, sve me naučio muž Dražen, on je po prirodi optimist i veseljak", smije se naša sugovornica.

Voli i rad u plasteniku. Taj dodir sa zemljom opušta, skoncentrira se na posao, ne razmišlja ni o čemu. Voli otići u plastenik, okopavati povrće, plijeviti, čupati travu. "Ja to kao zagrebačko dijete nikada nisam radila", dodaje navodeći da je završila ugostiteljsku školu za samostalnog kuhara. Jedno vrijeme je radila u restoranu. "A eto me sada na zajedničkom poslu s Draženom. On je krenuo s tim poslom, ja sam ga podržavala i zadovoljni smo ovim čime se bavimo. Da nam se ne isplati i da nemamo volje ne bismo to radili. Koliko imamo imamo, mi smo time zadovoljni“, kaže ova vrijedna povrćarka.

Supružnici vole ugodno iznenaditi svoje kupce. Često im neke svoje proizvode i poklone. Ponekad su to, kažu, koraba, jabuke, krastavci, salata. "Nije puno, ali naši kupci to cijene", kažu susretljivi domaćini.