Ugostitelj Ante Roca ima farmu svinja, proizvodi pršute, vino, ulje i kaže: Amerikanci su najbolji gosti!

Njihova pršutana u Dalmaciji nije velika, ali ovo gospodarstvo u Velimu jedinstveno je po vlastitoj farmi svinja, ali i potpunoj zaokruženosti – od vinograda i maslinika do restorana u kojem ugošćuju tisuće stranih turista godišnje

U hladu maslina, loze i pokojeg hrasta na terasi obiteljskog Gospodarstva Roca u Velimu, uz pozadinsku pjesmu cvrčaka i tihi žamor gostiju koji uživaju u domaćim delicijama, Ante Roca (69) odbrojava šezdesete. Dok se bliži sedamdesetoj, ovaj rođeni Vodičanin, koji je desetljećima pekao ugostiteljski zanat na obali, danas živi koncept o kojem mnogi u poljoprivredi i ruralnom turizmu tek sanjaju - potpunu zaokruženost proizvodnje od polja i staje do stola.

Uspješnoj priči građenoj dva desetljeća u zaleđu Pirovca (15 minuta vožnje), danas se dive turisti iz cijeloga svijeta.

Priča na imanju površine oko 9.000 četvornih metara započela je iz želje za mirnijim, ali smislenim životom nakon godina rada u ugostiteljstvu na obali.

"Kako je vrijeme prolazilo, odlučio sam nešto napraviti, primjereno mojim godinama, da to bude smisao života, a da opet imam nešto raditi. Supruga i ja smo došli na ideju nešto proizvoditi, nešto autohtono. Pitanje je bilo hoćemo uje, hoćemo vino i onda dođemo na pršut", prisjeća se Roca pojasnivši kako za dobar proizvod treba dobra sirovina. "Sada imamo i farmu svinja i pršutanu i restoran gdje plasiramo sve te proizvode", priča nam Ante koji danas u tovu ima oko 50 svinja na granici Zadarske i Šibensko-kninske županije.

U tovu ima 50 svinja
"Imamo dvadesetak crnih slavonskih, fajferica i tridesetak bilih", otkriva nam uz pojašnjenje da iako je riječ o malom uzgoju, upravo ga vlastita sirovina čini jedinstvenim na dalmatinskoj gastronomskoj sceni. Godišnje u pršutani preradi između 1.200 i 1.300 komada pršuta. Iz vlastitog uzgoja osigura 150 do 200 komada, dok ostatak sirovine, definirane težine i kvalitete, nabavlja od provjerenih partnera iz Slavonije.

Kazuje da su kao destinacija posebni po tome što imaju vlastitu farmu. "Bez obzira koliko je mala, ona je baš ono onako kako je moj dida govorio i kako se ovdi točno prije radilo od dalmatinske svinje", ističe.

Kod njih se iznimna pažnja posvećuje biosigurnosti, što je u vremenima afričke svinjske kuge, koliko god daleko bila od Velima, ključan preduvjet opstanka. Životinje imaju prostran, ventiliran objekt, hranu dostupnu 24 sata dnevno i redovit veterinarski nadzor. "Ono šta je hotel sa sedam zvjezdica, kod nas to svinje imaju", slikovito objašnjava Roca, dodajući da se kvalitetnom stočnom hranom također opskrbljuje iz Slavonije.

Obiđe ih 10.000 posjetitelja
Zaokruženo poljoprivredno gospodarstvo dopunjuju i trajni nasadi - vinograd s 1.200 panjeva autohtonih sorata vinove loze i do 200 stabala maslina. Proizvodnja grožđa, vina i maslinovog ulja namijenjena je isključivo potrebama restorana i gostiju koji posjećuju ovo imanje.

I arhitektura imanja prati tradiciju zaleđa. Tri kamene zgrade podignute su po uzoru na nekadašnje "Rocine stanove", svojevrsne stare zaseoke u kojima su obitelji nekada živjele u potpunoj samoopskrbi. Taj autentični ambijent čini temelj njihove ruralno-turističke ponude.