Vinko Tomaš iz Segeta: ‘Dok su moji vršnjaci skakali na Ultri, ja sam palio traktor i išao u berbu‘

Pomidore sorte matissimo, lijepog, mirisnog i krupnog domaćeg ploda, i hrskava zelena kristal salata; to je doslovce "kruh svagdašnji" Vinka Tomaša, mladog poljoprivrednika iz Segeta, koji svoje proizvode sadi - u Trogiru.

Obiteljska kuća Tomaševih je na predjelu Pantan, a u blizini je i hektar zemljišta s nasadima rajčica i zelene salate. Prema slavonskim prostranstvima - malo, no za škrtu zemlju Dalmacije to je golemo polje: deset tisuća metara kvadratnih na kojima, dakle, raste godišnje do 130 tona rajčica i do dvjesto tisuća glavica "kristalke". Dakako, takav ozbiljan pogon traži i ozbiljne partnere, a tridesetogodišnji Vinko po pitanju otkupa svog rumeno-zelenog blaga surađuje s velikim domaćim trgovačkim lancem. Što kod njega rodi, odmah se otkupi!

Kuriozitet vrijedan spomena je činjenica da trenutno gram sjemena divnih rajčica iz ove priče vrijedi više od - grama zlata!

Mukotrpan rad
Dakako, urodu prethodi i mukotrpan rad, ali ne u smislu "fizikale" - Tomaši su opremljeni suvremenom mehanizacijom - nego nadzora, a bilanca prinosa umnogome ovisi o meteorološkim prilikama. Ipak, prisustvo na zemlji - na tom velikom ranču kojega svakodnevno kupa sunce (sve češće i kiša) i nadlijeću avioni s obližnje zračne luke Resnik - je neophodno.

- Nisam nikad bija na godišnjem - bez gorčine veli mladi poljoprivrednik. Nepojmljivo mu je, kaže, izbivati tjedan dana - takav luksuz sebi ne može priuštiti.

More je blizu njegove rodne zemljišne čestice, i to bočato; legendarna mlinica i izletište Pantan idealni su za "toćanje". Ipak...

- Rijetko se kupamo, a kad idemo na more, to je najčešće neka plaža na Drveniku. Kupamo se supruga, sinčić i ja, nekad i moja majka Merica i sestra Mia koja radi u struci, ona je viša medicinska sestra i jedina nije u poljoprivredi. Nažalost, otac Ante je prije nekoliko godina iznenada preminuo; moj sin nosi njegovo ime - s mješavinom sjete i ponosa zbori Vinko.

Otac je imao veliku ulogu u njegovu životu, on ga je i "navrnuo" na bavljenje poljoprivredom, taj zahtjevan, ali i radostan rad na zemlji.

- Kad san bija mali, već s nekih deset godina su me snimili za poljoprivrednu emisiju kako vozim traktorčić - prisjeća se Vinko.

- S tri godine je imao svoj prvi, dječji traktor. Što su drugima bile rakete i automobili, njemu je bio traktor - nadopunjava ga majka.

Ono što muči svaki dobar pomidor je - puno kiše, najveće pošasti suvremene poljoprivrede.

- Srića je da imamo većinom plasteničku proizvodnju, tako donekle reduciramo taj višak vlage. Plastika urod štiti i od većine štetnika, tako da smo prskanje reducirali na minimum - zadovoljno će Vinko, koji i sam uživa u svakodnevnoj konzumaciji friških i kuhanih vlastitih poma; jede ih, odaje njegova mati, kao jabuke.

Kitnjasti vragovi
Od krupnijih napasti rajčicu vrebaju - fazani.

- Dođu do najzrelije pome, vragovi jedni kitnjasti. Znaju koja je dobra, pa žele ćokat, sisat one vitamine koje pomidor izvuče iz zemlje. Znate da poma obiluje hranjivim tvarima do te mjere da bi zemlju u kojoj raste uništila - da se ne dohranjuje najkvalitetnijim stajnjakom.

A kad fazan ćokne plod i ošteti ga - možeš ga bacit. Ili pojist, ka mi - smiju se majka i sin, poljoprivrednici.

A dok Vinko voli svježe rajčice, majka ih preferira - u šalši.

- U nas uvijek ima u izobilju šalše, s bosiljkom ako je pri ruci, aromatične, preukusne, smrznute i u staklenkama. Jedno od dragih mi jela je i krupno rezana poma na fete - u tavi, prelivena jajima, začinjena češnjakom i petrusimulom, poškropljena maslinovim uljem. Normalno, zelena salata ide uz sve, pa i uz to - namiguje majka Meri.

Ona je po formalnom zanimanju frizerka, Vinko je završio elektrotehničku školu u Trogiru.

- Volija san tu školu, ali san isto tako zna da nikad neću radit u struci. Za mene je zemlja - traktor, zemlja - urod, zemlja - domaća spiza. Vruća ljeta i hlad ispod odrine, pri kraju dana piće sa susjedima i rođacima koji često navrate. To je najbolji večernji izlazak u Trogiru - iskren je marljivi Vinko.

A dok njegovi vršnjaci skaču i arlauču na Ultri, on pali traktor i kreće u ljetnu berbu rajčica. Koju onda, u idućoj sezoni, smjenjuje berba zimske salate. Pa opet isti ciklus...

- Volija bih da i mali Ante zavoli zemlju, nasade na njoj. Naši su preci bili u poljoprivredi, to nam je upisano u DNK. Ma, ovo moraš volit - zaneseno će Tomaš.