Zašto se 20-ak pčelara udružilo u klaster "Roj" i kakva su im iskustva?

U vremenu kada mali proizvođači sve teže pronalaze mjesto na zahtjevnom tržištu, koncept klastera ponovno dolazi u fokus kao jedno od mogućih rješenja za jačanje konkurentnosti. Udruživanje znanja, resursa i tržišnog nastupa posebno je važno u sektorima poput pčelarstva, gdje pojedinačni proizvođači često ne mogu sami pokriti sve segmente poslovanja.

"Klaster je u stvari sadržaj određenih aktivnosti, a taj sadržaj podrazumijeva spajanje kroz takozvani triple helix - znanstveno-istraživačkih institucija, biznis sektora i javne uprave", objašnjava Željko Erkapić, koji je 15-ak godina vodio višestruko nagrađivani klaster poljomehanizacije.

Prema njegovim riječima, upravo ta povezanost ključna je za razvoj inovacija i stvaranje boljih uvjeta na tržištu. "Mala poduzeća i OPG-ovi ne mogu sami imati sve potrebne aktivnosti. Udruživanje s institucijama i sektorima koji donose zakonodavni okvir treba doprinijeti njihovoj konkurentnosti", ističe Erkapić.

Kriza povjerenja i potreba za udruživanjem
Situacija na tržištu meda dodatno naglašava potrebu za organiziranim nastupom. Sve češće se upozorava na problem patvorenog meda, što izravno pogađa domaće proizvođače.

"Najnoviji podaci govore da je svaka treća staklenka na policama velikih trgovačkih lanaca patvorena", upozorava Erkapić. U takvim okolnostima, kaže, domaći proizvođači teško dolaze do izražaja, iako nude kvalitetan proizvod.

Upravo tu svoju ulogu vidi klaster "Roj", koji okuplja male proizvođače meda, većinom registrirane kao OPG-ovi. Cilj je, između ostalog, povezivanje s industrijom koja med koristi kao sirovinu, ali i jačanje inovacija i kvalitete proizvoda.

"Sami to ne mogu. Potrebna im je koordinacija s institucijama, posebno u kontekstu inovacija i razvoja novih proizvoda", dodaje Erkapić, naglašavajući kako klasteri imaju budućnost, ali da je klasterska scena u Hrvatskoj danas oslabljena i treba hitnu revitalizaciju.

Klaster "Roj" - model suradnje među pčelarima
Jedan od osnivača klastera "Roj" i član Upravnog odbora, Zvonimir Pajnić, ističe kako se njihova organizacija temelji na međusobnoj pomoći i postupnom uključivanju mlađih generacija.

"Postavljamo mlade ljude i želimo da kroz vrijeme preuzmu inicijativu. Već sada imaju važne funkcije", kaže Pajnić.

"To je ogroman posao za jednog čovjeka. Imamo nekoliko pčelara koji uspijevaju sve to raditi, ali to je jako naporno", priznaje Pajnić. Prodaja se najčešće odvija na sajmovima i manifestacijama, diljem Hrvatske, od Dubrovnika do Zagreba.

Zajednički nastup kao sljedeći korak
Upravo zbog opterećenja pojedinačnih proizvođača, vide svoju budućnost u zajedničkom tržišnom nastupu. "Naša ideja je da kroz neku pravnu osobu prodajemo zajedno. Tako bismo mogli ući u trgovine i značajno povećati prodaju", objašnjava Pajnić.

Takav model već postoji u praksi, poput agroklastera u Vinkovcima, koji djeluje kao trgovačko društvo i uspješno plasira proizvode svojih članova.

Klaster "Roj" od samih početaka nastoji provoditi model koji opisuje Erkapić, povezivanje različitih sektora. U njegovom strateškom odboru sudjelovali su predstavnici fakulteta, lokalne uprave i gospodarstva.

"Tu su bili ljudi s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek i Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, predstavnici grada i drugih institucija. Puno smo radili na promociji i organizaciji manifestacija", prisjeća se Pajnić.

Osijek, dodaje, ima i povijesnu važnost u pčelarstvu. "Ovo je kolijevka hrvatskog pčelarstva", kaže, podsjećajući na značajne pojedince koji su oblikovali tu tradiciju.

Od edukacije do konkurentnosti
Ova organizacija već ima iskustva u provedbi projekata, uključujući i prekograničnu suradnju usmjerenu na edukaciju početnika.

"Pčelari su dobili opremu i znanje. Projekt je uspješno završen“, kaže Pajnić. No, sljedeći korak vidi u nečemu ambicioznijem: "Sada želimo raditi na povećanju njihove konkurentnosti".

Za to je, naglašava, nužna šira podrška. "Ne možemo ništa bez Županije, Grada i znanstvenih institucija, ali zajedno možemo puno".

Iako potencijal postoji, izazovi su veliki. Erkapić upozorava da je klasterski model u Hrvatskoj zanemaren, unatoč dokazanim prednostima.

S druge strane, ovaj primjer pokazuje da interes i inicijativa postoje, posebno među proizvođačima koji osjećaju pritisak tržišta i potrebu za promjenom.

Hoće li takvi modeli dobiti potrebnu institucionalnu podršku i postati standard, ili će ostati pojedinačni pokušaji, ovisit će o spremnosti svih uključenih, od proizvođača do donositelja odluka. Jedno je ipak jasno: bez udruživanja, mali proizvođači teško mogu opstati u sve zahtjevnijem tržišnom okruženju.