“Županiji zaradimo 800.000 kuna, za investicije moramo žicati, a i prigovaraju zbog upisa…”

Za mlijeko i sir mljekarskog praktikuma križevačke Srednje gospodarske škole čeka se u redovima, a kako su nam rekli iz same škole, proda se sve što proizvedu. Kvaliteta njihovih proizvoda poznata je i šire od Križevaca, a dokaz tomu su brojni kupci s područja cijele županije, ali i brojne medalje i druge nagrade s brojnih izložbi i natjecanja.

Tradicija je to koja traje već 23 godine, a za to su najzaslužniji sami učenici škole koji tamo odrađuju praksu za mljekarska i gospodarska zanimanja, zajedno s njihovim mentorima, odnosno nastavnicama praktične nastave. Doduše, za neke proizvode potražnja je veća od ponude, no, kako je istaknuo ravnatelj škole Toni Svoboda, škola nije industrija i prodaja im nije primarni cilj, iako od toga imaju benefite.

Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Imamo provjerenu kvalitetu što su sami ljudi prepoznali, ali i općenito, sami kupci žele nešto domaće, a ne iz trgovine. Imamo zatvoreni tip proizvodnje, i to na vlastitim površinama, sve je izvorno hrvatski proizvod – naglašava Svoboda, nadodavši kako u sklopu škole obrađuju 32 hektara zemlje za stočnu hranu, imaju i štale s pedesetak krava i vlastitim podmlatkom, i sve to u krugu od petstotinjak metara.

– Sav prihod iz našeg praktikuma slijeva se u županijsku riznicu. Samo prošle godine zaradili smo 800 tisuća kuna od sveukupno milijun i dvjesto tisuća, koliki su ukupni prihodi škole. Ništa ne ostaje samoj školi, da bi nam iz Županije, koja je osnivač, zatim prigovarali zašto upisujemo nove mljekare – ističe Svoboda, naglasivši kako je dodatan problem kada su u pitanju nova ulaganja.

– Kada tražimo nešto da bi trebalo preurediti ili kupiti, to moraš čupati van. Samo je novi traktor koštao oko 100 tisuća eura, a prošle smo godine prebojili štalu, koja od 1999. godine, otkada je praktikum otvoren, nije bila preuređivana – kazuje Svoboda.

Problem je, kao i općenito u strukovnim zanimanjima na području cijele Hrvatske, u privlačenju novih kadrova. Za to je djelomično kriva i državna politika koja je brojne mljekare, male proizvođače koji žive od toga, bacila u očaj, učinivši njihov posao gotovo neisplativim. No, i sama poljoprivredna zanimanja danas učenicima nisu atraktivna, zbog čega bi trebalo razmisliti o promjeni strategije i u samim osnovnim školama.

– Mi smo prije svega obiteljska škola, odnosno polaze je učenici čiji su je roditelji, pa i djedovi i bake polazili, i koji kod kuće imaju obiteljska gospodarstva i time se bave generacijama – zaključuje Svoboda.