Mirko Bošković: Kad radiš za industriju nema bacanja ni stresa, znaš da netko stoji iza tebe

Posjetili smo jednog od najvećih proizvođača povrća u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Jedan je od pionira navodnjavanja u Slavoniji, a s novim partnerom potpisao je desetogodišnji ugovor.

Na polju pored Cerne na imanju poljoprivrednika Mirka Boškovića, grade se novi plastenici. Stare mu je uništilo nevrijeme koje je poharalo ovo područje u rujnu 2023. godine.

"Svih 13 plastenika mi je tada je u potpunosti uništeno, kao i 95 posto uroda. Nažalost, zbog birokracije do danas nisam dobio skoro nikakve odšete, osim 1.300 eura, a ukupna šteta procijenjena mi je na 420 tisuća“, priča nam Bošković, jedan od pionira u navodnjavanju u ovom dijelu Slavonije.

U poljoprivredi još od 80-tih
Unatoč ogromnoj šteti Mirko nije posustao – sam je krenuo dalje. Podigao je 160 tisuća eura kredita, a tek sada, s provedbom mjere 5.2.1. "Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala" Programa ruralnog razvoja nada se kako će riješiti problem koji ga muči skoro dvije godine.

"Kada se čovjek bavi poljoprivredom, navikne se na probleme, na svakodnevnu borbu. Poučen prošlim iskustvom, napravili smo temelje za plastenike čija bi statika trebala izdržati udare vjetra od 200 kilometara na sat. Ovaj naš bi mogao poslužiti kao model koji mogu i ostali povrtlari provesti kako bi se zaštitili od olujnih nepogoda“, kaže Bošković.

Mirko je jedan od od najvećih proizvođača povrća u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Kada mu je tuča uništila urod, iznajmio je jedan hektar plastenika u susjednoj Babinoj Gredi kako bi ostao konkurentan tijekom čitave godine.

"Tijekom svih ovih godina bavljenja poljoprivredom, uvijek iz uspješnih kultura novce prebacujem u onu koja je neuspjela. Borim se kao lav. Zato sam i uzeo plastenik u najam, jer moramo raditi. Pokupili smo salatu, tikvica je sljedeća na redu, a nakon toga sadit ćemo papriku“, priča nam Bošković.

U posao je ušao s bratom Josipom još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Sadili su tri jutra repe, jutro krumpira. Ponosno ističe kako je njegov obrt među najstarijima u Cerni, naime otvorio ga je 30. listopada 1986.

"Vozio sam ja kamion, ali kad sam vidio koliko se može zaraditi na repi, odlučio sam da mi je poljoprivreda draža. Poslije Domovinskog rata sam tri godine vozio i u Rusiji – bilo je tu i zgoda i nezgoda, svega“, prisjeća se Mirko.

Sofisticirani sustav navodnjavanja
Od tada je neprestano ulagao u razvoj. Već 2006. ulazi u sustav navodnjavanja, kad još nije bilo subvencija.

"Podigao sam kredit s kamatom od 11 posto i izgradio kombinirani sustav navodnjavanja - linearni i kap po kap. Instalacija je sofisticirana: štrcaljke na kotačima, programirana količina vode, satelitsko navođenje“, pojašnjava.

Cijela konstrukcija koja zahvaća 176 metara kreće se brzinom od 40 metara na sat i navođena je satelitski, ali jedan radnik mora dežurati kako nešto ne bi krenulo po zlu.

U povrtlarstvu je ovaj 59-godišnjak skoro četiri desetljeća. U stopu ga prati supruga Snježana, kao i kćer Kristina i četiri sina, Franjo Ljubo, Josip, Ivano i Petar.

Kristina s obitelji u kojoj je pet sinova danas živi u Njemačkoj. "To što je ona morala otići, meni je najveća sramota ove države“, dodaje.

No, umjesto ogorčenosti, Mirko bira stvaranje. Strojeve za rad izradio je sam. Jedan obavlja čak sedam funkcija, koji rade više operacija istovremeno, od sadilice do sijačice.

"Dijelove sam crtao, nosio tokarima u Đuru Đakovića, sve da uštedim. Samo sadilica za šparoge koštala bi me tada pravo bogatstvo“, priča nam ovaj poljoprivrednik.

Po hektaru dobio 112 tona rajčice
Ulagao je i u znanje. U četrdesetima je završio je Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, gdje je diplomirao na temi šparoga, a suradnju s profesorima i dalje njeguje.

Iako više ne sadi grašak, a pšenicu nije punih 18 godina jer se "ne isplati“, ostaje vjeran povrću: 40 hektara zemlje, 1,5 hektar pod plastenicima. Papriku uzgaja već 20 godina i priznaje – posao nije lak.

Problem vidi u nesigurnom tržištu.

"To je borba protiv vjetrenjača. No, pravi problem je što poljoprivreda više nije cijenjena. Trgovački lanci diktiraju cijene, a nas je sve manje. Teško je potpisati kvalitetan ugovor kad nemaš brojke“, priča.

Zato se zalagao za Agrotehnološki centar u Cerni, a njegovi rezultati govore sami za sebe. Danas surađuje s Podravkom, za koju na 10 hektara proizvodi industrijsku rajčicu. Lani je ubrao 112 tona po hektaru.

Kada je čuo da će ova tvrtka ugovarati proizvodnju u Slavoniji, kontaktirao ih je i suradnja je vrlo brzo pokrenuta.

"Podravka danas radi za Slavoniju ono što smo mi 90-tih radili kao dragovoljci", rekao je Mirko Bošković na susretu kooperanata ove kompanije, održanom lani.

Mislio je da će mu najveći problem biti transport, međutim nije tako bilo, a njegova je rajčica nakon berbe brzo transportirana do tvornice u Varaždinu - i to u transportnim kadama.

Ova suradnja nije došla preko noći. Primijetili su ga zahvaljujući njegovim rezultatima, ali i jasnoj viziji – ne baviti se isključivo konzumnom, nego i industrijskom proizvodnjom.

"Dugo sam govorio kako moramo razmišljati šire, ne samo za tržnice. Kad radiš za industriju, znaš da imaš kome prodati. Nema bacanja, nema stresa, znaš da netko stoji iza tebe“, kaže.

Upravo to Bošković godinama nije imao – partnera koji razumije proizvodnju i stoji iza nje.

"Mi smo bacali robu. Nisi imao na koga se osloniti, a država ti ne pomaže. Sad napokon imam partnere koji ne samo da otkupljuju, nego te prate kroz cijeli proces proizvodnje – od sadnje do prerade“, objašnjava.