Suvremen pčelinjak obitelji Džepina: Dnevni prinos meda prati i javlja SMS vaga

Obitelj Džepina iz Šibenika krenula je s četiri, a danas ima 70 pčelinjih zajednica. Uz podatke o prinosu meda, na mobitel dobivaju i video zapis s nadzornih kamera te u svakom trenutku mogu vidjeti što se događa.

Diplomirani inženjer željezničkog prometa, Krešimir Džepina, zaposlen u HŽ Infrastrukturi kao instruktor prometa, svoj je hobi pretvorio u dodatan posao. Iako je od oca, koji se pčelarstvom počeo baviti prije petnaest godina, "pokupio“ vrijedna praktična znanja, kako bi otišao korak dalje dodatno se obrazovao te je prije četiri godine na učilištu za odrasle Apis stekao zvanje pčelara.

Danas je vlasnik suvremenog OPG-a Pčelarstvo Džepina te u selu Mravnici ima 70 pčelinjih zajednica. Sve one su pod 24-satnim video nadzorom, a prinos meda svakodnevno se prati putem elektronskih SMS-vaga.

"Prvu SMS vagu nabavili smo prije šest godina, a danas imamo tri takve koje nam omogućavaju svakodnevni uvid u prinos", otkriva i pojašnjava da je principe jednostavan, a koristan. Svaka vaga ima SIM karticu s brojem kojeg pčelar poziva te nakon nekoliko trenutaka na svoj mobitel dobiva poruku o dnevnom prinosu meda, ali i o temperaturi, jačini mobilnog signala te stanju baterije. Kako bi se onemogućilo da zbog pražnjenja baterije dođe do prekida rada, vaga je priključena i na solarno punjenje.

Budući da se svake godine događaju slučajevi krađe košnica, pčelinjak je osigurao i video nadzorom te u svakom trenutku može pratiti stanje na pčelinjaku.

"Kamere se aktiviraju na pokret, te nam odmah na mobitel dolazi video zapis i možemo vidjeti što se događa“, kaže Džepina.

Složna braća pčelinjak grade
Pčelarstvom se u toj šibenskoj obitelji, prije petnaest godina, prvi počeo baviti njegov otac Željko. Počeli su skromno, sa samo četiri zajednice, no, iz godine u godinu su, kaže, učili o životu pčela, ali i o tehnologiji rada s njima te rezultat nije izostao.

Danas imaju moderan pčelinjak u kojem uz Krešimira, radi i njegov brat Domagoj, dok ženski dio obitelji obavlja marketinški posao.

Na popisu slatkih proizvoda su med, propolis, pelud i vosak. Plasman, kažu braća, nije problem, jer sve što njihove pčele proizvedu proda se brzo, na kućnom pragu, a broj stalnih kupaca koji su prepoznali kvalitetu, iz godine u godinu raste.

"Kako svake godine povećavamo broj pčelinjih zajednica, tako su i ulaganja sve veća i veća, stoga se planiramo prijaviti na sljedeći natječaj preko Programa ruralnog razvoja, za tip operacije 6.3.1. Nabavom novih uređaja za vrcanje, topljenje voska, izradu satnih osnova i još mnogo toga što je pčelaru potrebno, uvelike bismo si olakšali rad“, kaže Krešimir.

Na pitanje ima li u njegovom slatkom poslu i problema, odgovara da je svakako najveći problem varooza, bolest pčela svih stadija uzrokovana grinjom varoe.

"Borba protiv varooze zahtijeva zimsko i ljetno tretiranje pčelinjih zajednica te dodavanje okvira građevinjaka u košnicu. Pčele su danas jako ugrožene, a osim samih bolesti, glavni uzrok je nekontrolirana upotreba pesticida“, upozorava.

Dok tretiraju svoje usjeve, ljudi, kaže, zaboravljaju da su upravo pčele najveći oprašivači te smanjenje njihova broja može pokrenuti opasnu lančanu reakciju koja za posljedicu može imati gubitak mnogih biljnih vrsta, kao i znatno smanjenje poljoprivrednih prinosa.

Smatra stoga da želimo li pokrenuti dobre promjene, trebalo bi već od vrtićke dobi, a potom i kroz školski sustav, educirati djecu i mlade te im pojasniti od kakvog je značaja očuvanje pčele za nas ljude, čitavu planetu. Ukratko, za opstanak, na što je upozoravao još Albert Einstein. Nestanu li pčele s lica zemlje, ljudima preostaju samo četiri godine života, jer bez pčela nema oprašivanja plodova, dakle, nema hrane, a samim tim niti ljudi.

U pčelarstvu ljubav mora biti obostrana!
Mnogi se ljudi, kako kaže, počnu baviti pčelarstvom uzimajući u obzir isključivo matematičke računice – iz jedne košnice mogu dobiti toliko meda, a to je toliko i toliko kuna. Ne uzimaju pritom u obzir da iza svake te kune stoje sati i sati rada.

"Oni koji nisu spremni uložiti dovoljno vremena i rada, nakon dvije do tri loše, bezpašne sezone, uslijed kašnjenja u radu s pčelama i zanemarivanja, nažalost, izgube zajednice", napominje te svima koji se žele baviti pčelarstvom poručuje da ne kreću u taj posao ako im rad s pčelama ne predstavlja užitak, nego ga shvaćaju samo i jedino kao izvor prihoda. "Pčelama se morate posvetiti i tek tada će one obilno nagraditi pažnju koju su dobile te vas nikada neće napustiti – u pčelarstvu ljubav mora biti obostrana“, poručuje Krešimir.

Od godine do godine, ovisno o vremenskim prilikama, prinosi meda po košnici variraju. Među boljim bila je, kaže naš sugovornik, 2018. kada su prinosi nekoliko dana bili čak preko šest kg po košnici.

"Prošla godina je bila među lošijima te kod kuće, u Dalmaciji, gotovo da i nismo vadili med jer su kadulja i drača podbacila. Tako da smo nakon nekoliko seljenja, imali samo jedno vrcanje u Lici i to, u prosjeku, oko 15 kg po košnici", otkriva. Ove godine vegetacija kasni, na što su utjecali hladniji dani u travnju i bura. "Međutim, naša glavna paša je drača, koja će ove godine početi krajem svibnja, tako da će društva biti spremna za unos nektara“, kaže Krešimir nadajući se dobrom prinosu.

Za kg meda, 40.000 pčela mora posjetiti 4 milijuna cvjetova
Iako već godinama radi s njima i danas ga, kaže, fascinira savršena organiziranost pčelinje zajednice u kojoj, od samog početka pa do kraja života, baš svaka pčela u određenom razdoblju ima svoj zadatak. U košnici je, pojašnjava, jedna majka kraljica – matica, koja može živjeti i do pet godina.

Matica polaže jajašca iz kojih nakon 21 dan izlazi pčela radilica koja je od 3 do 5 dana, čistačica. Od 5 do 12 dana je hraniteljica te u prvom razdoblju, 5-8 dana starije ličinke hrani peludom i medom, dok u drugom dijelu, 8-12 dana, ličinke hrani matičnom mliječi. Od 12-18 dana izlučuje vosak i gradi saće, od 18-21 dana obavlja posao stražarice. Od 21 dana postaje izletnica-sakupljačica i tako živi u sezoni još 25-30 dana.

"Stanari košnice su i trutovi, no samo tijekom sezone kada služe za sparivanje matice, koja u samo jednoj godini položi oko 200 000 jajašaca“, objašnjava pčelar.

Zanimljiva činjenica je, kaže, i to da pčela tijekom svog života proizvede 1/12 žličice meda, a tijekom jednog leta posjeti 50-100 cvjetova. Da bismo dobili samo kilogram meda, 40.000 pčela mora posjetiti četiri milijuna cvjetova te pri tome prijeći 130.000 kilometara.

"Danas kada su paše nepredvidive, kada medi na mikrolokacijama, sve teže je te se bez seljenja na pašu i praćenja medenja, mnogi stacionirani pčelari nerijetko susreću i s tim da meda za vrcati uopće nema", kaže Krešimir. Oni stoga, nakon paše kadulje i drače, pčele sele u Liku i to na nekoliko lokacija, prateći dnevne prinose pomoću spomenutih elektronskih SMS vaga.

Krenite u pčelarstvo malim koracima
Svim budućim pčelarima savjetuje da krenu malim koracima, s tri do četiri pčelinje zajednice kako bi vidjeli o kolikom se obimu posla radi, koliko sve to vremena iziskuje, te će tada moći procijeniti jesu li spremni i u mogućnosti povećavati broj pčelinjih zajednica, što znači i mnogo veća ulaganja te više vremena i truda.

"Čak i kada je pčelarska godina loša te nema prinosa to ne znači da nema posla u pčelinjaku. Upravo suprotno, u takvim se, kriznim godinama čak i više treba posvetiti pčelama, ako želimo pčelariti i sljedeće sezone“, kaže vlasnik OPG-a Pčelarstvo Džepina te svim kolegama pčelarima poručuje – Nek je medno!