Jedanput kad se zaljubiš u pčele - odustajanja nema

Bio sam malen, pa se toga ne sjećam, no moj djed prvi se počeo baviti pčelarenjem, moj otac ga je naslijedio 60-ih godina. Otac je ‘65. godine dobio ponudu za posao u Kutjevu te se morao doseliti ovamo - počeo je za SBplus svoju priču Ivica Targuš (71), koji je nastavio djedovim i očevim stopama - bavljenjem pčelarstvom.

Njegov otac nije mogao bez pčela, stoga je u Požegi nastavio prethodni posao i prevezao pčele vlakom iz Ledenika u Požegu.

- Putovao je dva dana vlakom, a kako pčele ne mogu bez vode, on ih je zalijevao ta dva dana kako bi preživjele. Žena Marinka i ja pčelariti smo počeli 90-ih, a nekoliko godina poslije išao sam u školu za pčelare. Morali smo proći 50-ak sati škole, svaki dan nekoliko sati - dodaje Ivica.

- Bila je tu i praksa, na koju smo išli kod starih pčelara, pa su nas učili svemu. Svi koji smo završili školu poslije smo se počeli baviti pčelarstvom, tako da smo i mi 90-ih godina kupili 13 košnica. Prve dvije godine stvarno nije bilo lako, zajednice su nam umirale, pa smo kupovali nove. Sve dok nismo stekli neko znanje, to nam se događalo - prisjeća se.

Sada već Ivičin sin polako počinje preuzimati obiteljski posao, s također pedeset - šezdeset zajednica.

- Vjerujem kako je i on već sada zavolio pčelarstvo kao i ja. Jednostavno, pčelarstva se ne možeš zasititi - tvrdi Targuš.

Pčeli je potrebna hrana i u ono vrijeme godine kada peluda gotovo i nema, a kako bi preživjele, mora ih se prihranjivati, što su Targuševi učinili prošlog tjedna.

Unatoč teškom početku, ova obitelj nije odustala te sada, nakon godina rada s njima, znaju sve što se o pčelama dalo naučiti.

- Kod nas, kada se jedanput zaljubiš u pčele, odustajanja nema. To je isto kao da imaš svoju djecu - zaključio je 71-godišnji zaljubljenik u pčele.

2 je dana Ivičin otac zalijevao vodom pčele u košnicama, koje je vlakom prevozio iz Ledenika u Požegu

Pod Papukom pčele uvijek nađu pelud
Pčelinje zajednice Targuševih nalaze se pod Papukom, odnosno u Kantrovcima, naselju u sastavu općine Velika.

- Tamo imamo jutro i pol zemlje, koju smo prvo morali raskrčiti, sada je sve sređeno i poravnano. Napravili smo si put, zasadili razne voćke, stabla i cvijeće. Ima oraha, evodije, jabuke, šljive, paulovnije i lavande - objašnjava Ivica Targuš.

- Evodija je stablo za pčele jer ima pčelinji cvijet, a paulovnija ima strašno puno cvjetova. Pčela mora imati peluda jer se njime hrani, ponajviše zbog toga je i smještena pod Papuk, kako bi uvijek pronašla negdje pelud - dodaje Ivica.